Nijedan grad na svijetu nije dovoljno bogat da imovinu čiju su izgradnju građani financirali prodaje nekome u pola cijene. Jedino kroz modele socijalnog i razvojnog stanovanja u stanovima u svom vlasništvu, Grad Dubrovnik može dugoročno utjecati na tržišne cijene najamnine, ali i zaštititi građane od previsokih cijena najamnine.
Nedostatak vizije
Odluka o davanju gradskih stanova u najam s mogućnošću otkupa, koja će se sutra naći pred gradskim vijećnicima, pokazuje nepostojanje jasne vizije aktualne vlasti po pitanju rješavanja problema stanovanja.
Očita je namjera, koju treba pohvaliti, bila kompliciranim pravilnikom bodovanja spriječiti malverzacije, koje su u prethodnim modelima omogućavale stavljanje POS-ovih stanova na tržište. Međutim, problem stanovanja u Dubrovniku puno je veći od toga i očituje se u nepostojanju stambenih politika i strategija kojima bi Grad kontinuirano rješavao pitanje stanovanja građana.
Srđ je Grad o stambenoj politici
Podsjetimo se kako je još 2015. godine Gradsko vijeće, na prijedlog srđevaca, usvojilo odluku o osnivanju Fonda za stanovanje kojom su predviđeni izvori prihoda i način kupovine i gradnje novih nekretnina, s ciljem povećanja stambenog fonda u gradskom vlasništvu. Od papira do realizacije ispriječilo se nerazumijevanje.
Prijedlog rješavanja stambenog pitanja već smo iznijeli dok je trajala javna rasprava o UPU Orašca. Smatramo da nam ne treba povećanje planiranih turističkih ležajeva, već osmišljavanje novih urbanistički uređenih zona stanovanja u kojima su predviđeni svi potrebni javni sadržaji i uređene zelene površine.
Stambene potrebe su potrebe za sigurnim i adekvatnim stambenim prostorom, a ne za imovinom
Međutim, ono što je ključno, a treba biti istaknuto prije sutrašnje sjednice, to je da bismo trebali razlikovati rješavanje problema stanovanja od omogućavanja stjecanja stambene imovine po povoljnijim uvjetima (stanoimanja).
To su dvije različite stvari i mi smatramo da bi Grad Dubrovnik trebao svojim odlukama ići u smjeru omogućavanja dugoročnog najma za svoje građane, kako to rade brojni europski gradovi. Smatramo da se Grad Dubrovnik svojim odlukama mora odlučiti zadržati stanove u svome vlasništvu, upravo zato što mu to omogućuje upravljanje brojnim politikama kojima se povećava kvaliteta života i stanovanja.
Ne vidimo razlog zašto bi se planirala prodaja gradskih stanova čiju su izgradnju financirali i kreditirali građani Dubrovnika. Nakon razdoblja od 10 godina najma, po aktualnom prijedlogu, ovi bi se stanovi prodavali najmoprimcima za cijenu bitno nižu od one koju građani Dubrovnika već platili. Jako je vrijedno i pohvalno pomoći mladim obiteljima i omogućiti im pristojnu cijenu stanovanja, ali ako i kada se ti stanovi u gradskom vlasništvu prodaju, ti su stanovi zauvijek izbrisani iz gradskog vlasništva, a samim time i mogućnost da u bliskoj budućnosti budu jednaka takva pomoć nekim novim mladim obiteljima.
Dubrovnik ne prati europske trendove stambenih politika
Sigurno i pristupačno stanovanje jedna je od usluga koje moderni europski gradovi pružaju svojim stanovnicima. Gradovi poput Beča i Berlina brinu o tome da je većini građana dostupna mogućnost najma stana u gradskom vlasništvu te je pitanje stanogradnje sastavni dio komunalne i razvojne politike grada, jednako kao što su to gospodarenje otpadom ili kvalitetan javni prijevoz. Čak 30% stanova u Beču u gradskom su vlasništvu. Postavlja se pitanje želimo li Dubrovnik razvijati u smjeru koji su Beč i drugi napredni europski gradovi postavili ili ne?