Igre na desnici, kojima se zaobišao jedini logični scenarij koji je mogao sprječiti HDZ da ponovno osvoji vlast i učvrsti svoju koruptivnu moć svjedoče jasno o tome da su desne stranke, redom i bez iznimke, svoju pravu političku agendu skrivale iza floskule o borbi protiv korupcije i HDZ-a.
I Mostu i Domovinskom pokretu zapravo odgovara HDZ na vlasti.
Nakon dogovora HDZ-a i Domovinskog pokreta oko formiranja parlamentarne većine i sastavljanja buduće Vlade Republike Hrvatske, vrijedi podsjetiti da su rezultati netom završenih izbora bili takvi da su, barem u teoriji, nudili i drugačiji rasplet.
Osim HDZ-a u izborima je sudjelovao čitav spektar političkih opcija, kojima je zajednički nazivnik, barem deklarativno i ne tako davno, bila borba protiv korupcije – preciznije borba protiv HDZ-ove koruptivne hobotnice. Okidač anti-HDZ raspoloženja bilo je imenovanje notornog državnog odvjetnika, nakon čega su stranke lijevo od centra organizirale antikorupcijski prosvjed sa samo jednom političkom agendom – rušenje HDZ-a, matice korupcije u Hrvatskoj. Desnica je tada javno izražavala nezadovoljstvo činjenicom da nije bila pozvana na prosvjed na Markovu trgu, argumentirajući svoje nezadovoljstvo tvrdnjom da su i stranke desnice zdušno protiv korupcije, odnosno HDZ-ove koruptivne vladavine te da je i njima rušenje HDZ-a primarni politički cilj.
Kada je temeljem rezultata izbora postalo izvjesno da HDZ niti pomoću manjinskih predstavnika ne može složiti parlamentarnu većinu, ljevica je ponudila scenarij koji bi garantirao poželjni rasplet – rasplet u skladu s deklariranim oporbenim ciljem rušenja HDZ-a.
Scenarij je bio jednostavan, a da je borba protiv korupcije uistinu desnici bila primarna politička agenda, bio bi i posve realan. Po tom scenariju sve trenutno opozicijske stranke, odnosno koalicije, podržale bi barem konstituiranje Sabora s SDP-ovim predsjednikom Sabora, ako ne i SDP-ovog premijera, bez sudjelovanja u Vladi. SDP-ova koalicija, s 42 osvojena mandata, jedina je među oporbom imala legitimitet predsjedati Saborom. Time nitko od HDZ-u oporbenih stranaka ne bi prekršio čvrsto predizborno obećanje biračima. Niti bi Možemo! sudjelovao u vladi u kojoj su DP i Most niti bi DP i Most sudjelovali u vladi u kojoj je Možemo! Istovremeno, svi bi potvrdili da su za ono za što su se deklarativno zalagali prije izbora – micanje HDZ-a s vlasti.
Saborska većina, s manjinskom i tehničkom vladom koju bi sastavio SDP ili bez nje, imala bi tri zadaće. Prva bi zadaća bila zadržati svjetonazorski i ideološki status quo – ne potencirati ništa bi izazvalo svjetonazorske i ideološke prijepore i dovelo u pitanje saborsku većinu kontra HDZ-a. Druga bi zadaća bila osigurati normalno funkcioniranje države, u što pripada smjena suspektnog državnog odvjetnika (za što postoji legalan modus) i ukidanje „lex AP-a“.
Treća i najvažnija zadaća bila bi stvoriti pretpostavke za poštene izbore – skrojiti fer izborne jedinice i raščistiti popis birača. Nakon što bi navedeno bilo provedeno, saborska bi većina raspustila Sabor, a predsjednik raspisao nove izbore. Izgledno je da bi se ti izbori mogli održati unutar godine dana, dakle praktički paralelno s nadolazećim izborima za lokalnu i regionalnu samoupravu.
Ovaj je scenarij propao, a HDZ je ostao na vlasti, jer u njemu je desnica odbila sudjelovati.
Danas je jasno da je desnica odbila sudjelovati u rušenju HDZ-a i korupcije jer je desnica samo glumila da predstavlja alternativu koruptivnom HDZ-u. Desnica je oduvijek imala druge prioritete i taktike njihove realizacije. Suverenisti su se dijelom, suočeni s mogućnošću bilo kakve suradnje koja uključuje ljevicu, potpuno otvoreno svrstali uz HDZ-ovu korupciju. Most je ničim utemeljenim prijedlogom o Penavi kao „oporbenom“ predsjedniku Sabora minirao prijedlog ljevice i time praktički po treći put doveo HDZ na vlast. Domovinski pokret je ušao u otvorene razgovore o raspodjeli resursa s HDZ-om. Igre na desnici, kojima se zaobišao jedini logični scenarij koji je mogao sprječiti HDZ da ponovno osvoji vlast i učvrsti svoju koruptivnu moć svjedoče jasno o tome da su desne stranke svoju pravu političku agendu skrivale iza floskule o borbi protiv korupcije i HDZ-a. I Mostu i Domovinskom pokretu zapravo odgovara HDZ na vlasti.
Mostu se, ni krivom ni dužnom, ostvario mokri san. Buduća HDZ/DP vlada predvodit će svjetonazorski rat protiv sloboda kakav bi i sami vodili da su na vlasti. Nema potrebe da izravno dovode HDZ na vlast – ovaj put (treći) to će za njih učiniti Domovinski pokret.
Kaptol je zadovoljan. Do novih izbora Most može i dalje glumiti oporbu. Što se Imovinskog pokreta tiče, dobili su ono što im je od početka bio cilj – skupili su glasove parazitirajući na Vukovaru i mrtvim kostima branitelja i time dobili priliku povećati svoju imovinu. Dokazali su se HDZ-u kao neophodni za vlast i podjeli postizbornog kolača. HDZ se onomad olako odrekao svog ultradesnog krila, šatoraša i razbijača dvojezičnih ploča – sada ih je sve, ne pitajući za cijenu, morao prigrliti natrag u koaliciju.
Pred nama su četiri teške godine.
