Dubrovačka javnost ovih dana s pravom se zgraža nad cijenama novog doma, odnosno Centra za starije u Gružu, jer je Dubrovnik opet po nečemu prvi – cijeni doma za najugroženije skupine našeg društva.
Težini cijele situacije doprinosi i degutantno dodatno naplaćivanje „pogleda na more“, koje ravnatelj doma u maniri direktora hotela ili kako se to naglašava, centra za starije hotelskog tipa, opravdava potrebnom financijskom konstrukcijom. Stari ste i morate u dom, a voljeli biste nekad vidjeti sunca i mora kroz koltrine kao i dosad u životu? To vam je 200 eura više.
Sve bi to bilo lijepo, „direktore“, kad bi se radilo o privatnom poslovnom pothvatu, a ne nečemu što smo platili i plaćat ćemo iz proračuna Grada Dubrovnika. Istovremeno, u posjet Dubrovniku došao je i ministar Bačić predstavljajući novi Nacionalni plan stambene politike do 2030., čije bi mjere bile uspješne da smo u 2015., a ne 2025. godini. Znamo, jer smo slične predlagali točno 10 godina, pokušavajući zaustaviti ovo demografsko i funkcionalno propadanje Dubrovnika kao grada i ubrzani rast cijena kvadrata (u čemu smo među prvima). Ali, politikanstvo je bilo bitnije.
Osobito bitno, a ilustrativno o tome koliko je Mato Franković, gradonačelnik, upoznat ili ozbiljno razmišlja i bavi se ovom temom, izjava je Mata Frankovića, saborskog zastupnika, na sjednici Sabora u rujnu prošle godine, gdje je tvrdio da Dubrovnik ima dovoljno kapaciteta za rješavanje stambenog pitanja 124 zaštićena najmoprimca (u čemu smo isto pri vrhu u Hrvatskoj, a prvi među gradovima svoje veličine).
Prilikom svog posjeta, u vijećnici Grada Dubrovnika, ministar Bačić to je negirao, naglašavajući da je Dubrovnik izuzetno atraktivan i nema dovoljno prostora za osiguranje takvih stanova, teoretizirajući da će nekad, negdje država naći neko zemljište i za ovu skupinu naših sugrađana.
Zaključujemo stoga, gradonačelniče, da vaše nasljeđe nije novi dom umirovljenika ispod bolnice, kako pišete u svom priopćenju, već proces turistifikacije proračunskog novca.
Podcrtajmo najbitnije primjere:
- Studentski dom – apartmani
- POS stanovi – apartmani
- Umirovljenički dom – apartmani
Sve ovo rezultat je, osim prethodne HDZ-ove vlasti, i dva mandata Mata Frankovića, odnosno 8 godina lošeg vođenja Grada Dubrovnika i upravljanja njegovim najbitnijim resursom – prostorom, u kojem do priuštivog života ne mogu doći ni studenti, mladi, socijalne kategorije, stručni kadrovi i umirovljenici. Život u Dubrovniku život je po cijeni od 6 tisuća eura po kvadratu i 200 eura ekstra za pogled na more.
Nakon dva mandata Mata Frankovića možemo zaključiti: Dubrovnik je uspješno od grada postao destinacija, kako je i pisalo u Strategiji razvoja grada 2018. godine. Gradonačelniče, ne treba nam opet da budemo prvi ili najveći u nečemu. Treba nam osnovna infrastruktura za život i dostojnu starost. U Dubrovniku.
Kako?
Protupožarne mjere uključuju promišljanje grada kao životnog prostora za njegove
stanovnike, ne isključivo turističke svrhe:
- GUP po mjeri građana, ne apartmanizacije
- Uspostava fonda za otkup stanova i gradnja stambenih jedinica za trajni najam
- Veće subvencioniranje programa skrbi u zajednici za starije, nemoćne i kronično bolesne
sugrađane, a ne ustanove hotelskog tipa , dok se potrebni kapaciteti ne izgrade