Srđ je Grad predao je primjedbe na Prijedlog izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana i Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika. Time završava jedna važna faza procesa u kojoj smo, kao i mnogo puta do sada, nastojali dati konkretne i argumentirane prijedloge za kvalitetniji razvoj grada.
Novi GUP bio je jedan od naših ključnih političkih prioriteta još od osnutka stranke. Godinama upozoravamo da Dubrovnik treba suvremen prostorni plan koji će štititi javni interes, spriječiti prostornu devastaciju i omogućiti održiv razvoj grada.
Nažalost, gotovo deset godina čekali smo na donošenje novih prostornih planova. U tom je razdoblju Dubrovnik doživio neke od najvećih urbanističkih promašaja i prostornih devastacija u svojoj novijoj povijesti. Ne želimo se danas vraćati na propuštene prilike. Želimo govoriti o tome što još uvijek možemo učiniti da budućnost Dubrovnika bude bolja.
Za izmjene PPU-a i GUP-a Grada Dubrovnika poslali smo 44 primjedbe izrađene u konzultaciji sa stručnjacima i sugrađanima, a sažeto ih možemo ovako predstaviti:
- Uvesti rano sudjelovanje građana u izradi urbanističkih planova, već od samog početka, a ne tek kada je prijedlog plana već izrađen.
- Priuštivo stanovanje i društveni i komunalni sadržaji za građane moraju biti prioritet prostornog razvoja, a UPU-i koji omogućuju njihovu realizaciju trebaju imati prednost pred drugima.
- Priuštivo stanovanje ne smije ostati samo obećanje – da bi bilo provedivo, mora se definirati u pojmovniku, uz obvezno donošenje lokalnog programa priuštivog stanovanja, u koji će se uvrstiti Pobrežje i Komolačku dolinu.
- Komolačku dolinu razvijati fazno i prema stvarnim demografskim potrebama, uz prethodnu geološko-geotehničku analizu i rezervaciju najmanje 50% stambenog kapaciteta za priuštivo stanovanje.
- Prije nove gradnje zaštititi građane od rizika klizišta, izradom stručnih geološko-geotehničkih podloga za Rijeku dubrovačku i Komolačku dolinu te jasnim utvrđivanjem područja pogodnih za gradnju i uvjeta gradnje.
- Škole, vrtići, kultura, sport i javne zelene površine moraju biti obvezan dio svakog novog naselja ili proširenja naselja, a ne nešto što će se možda planirati kroz buduće UPU-e. Tražimo jasnu rezervaciju prostora i minimalne standarde za škole, vrtiće, kulturne i sportske sadržaje te javne parkove i zelenu infrastrukturu, od užeg Dubrovnika do Elafita, Gornjih sela i priobalja.
- Sačuvati i zaštititi postojeće javne zelene prostore od prenamjene, turistifikacije i betonizacije – Petku, Babin kuk, park Biskupija i Sveti Jakov.
- Prometnu infrastrukturu planirati prema stvarnim potrebama građana, uz sigurnije pješačke i biciklističke koridore, bolje prometne veze Rijeke dubrovačke i Ploča iza Grada te očuvanje i razvoj javnih parkirališnih i garažnih kapaciteta.
- Zaštititi javni interes u prostoru na primjerima uređenja prostora Iza Grada (jasnim određivanjem prioriteta i kapaciteta javne garaže, skladišta i javnih sadržaja te provedbom javnog urbanističko-arhitektonskog natječaja prije izrade UPU-a) te širenja ACI marine, gdje komunalni vezovi, ribarstvo i kupališta moraju imati prioritet pred širenjem komercijalne marine.
- Klimatska otpornost mora postati obvezujući dio GUP-a: u UPU-ima obvezno planirati prostor tako da omogućuje provedbu mjera zaštite od podizanja razine mora i poplava, po uzoru na Komolačku dolinu, te omogućiti provedbu zaštitnih zahvata i prije donošenja pojedinačnih UPU-a.
- Zelenilo i prirodni teren moraju biti obveza, ne stvar dobre volje: obvezati planiranje javnog i zaštitnog zelenila te propisati njihov minimalni udio, osigurati najmanje 30 % stvarnog upojnog prirodnog terena, povećati zelene i procjedne površine uz ulice te smanjiti dopuštenu površinu velikih bazena koji opterećuju prostor i vodne resurse.
- Jasnije i kvalitetnije regulirati novu gradnju, od fleksibilnijeg definiranja građevinskog pravca i sigurnih pristupa građevnim česticama, ograničavanja poslovnih sadržaja u stambenim zonama, preko preciznijeg definiranja funkcionalne jedinice koja će uzimati u obzir stvarni način korištenja prostora (osobito kod turističkog smještaja), do smanjenja utjecaja velikih potpornih zidova na krajobraz. Jasniju regulaciju gradnje tražimo i za Pobrežje, koje zaslužuje planski razvoj, a ne stihijsku gradnju, te za Tamarić, koji mora imati jasna pravila, a ne pravnu nesigurnost.
- I konačno, Srđ treba konačno osloboditi od golfa brisanjem golf igrališta, čija bi realizacija značila veliku intervenciju u krajobraz i značajnu potrošnju javnih resursa, osobito prostora i vode. On mora zaista postati zelena rekreacijska jezgra Grada – dostupna svim građanima, a ne namijenjena uskom krugu korisnika.
Na kraju želimo istaknuti i ono što smatramo dobrim. Pozdravljamo način na koji je proveden proces izrade novog GUP-a te činjenicu da su građani imali priliku svojim prijedlozima aktivno sudjelovati u oblikovanju budućnosti Dubrovnika. Vjerujemo da je upravo otvoren dijalog između građana, struke i Grada jedini ispravan put pri donošenju ovako važnih odluka.
U nastavku vam donosimo, prema poglavljima, nešto sažetije i s urbanističko-arhitektonskog jezika prevedene primjedbe.
Kvalitetno i odgovorno planiranje
1.1. Uključiti građane u planiranje od samog početka, a ne tek kada su odluke već donesene.
Građani Dubrovnika tijekom godina, kroz rad gradskih kotareva i mjesnih odbora, aktivno sudjelovanje na zborovima građana, rad građanskih incijativa, kroz participativno budžetiranje, Plan upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a, sudjelovanje u izradama strateških dokumenata, postali su ključan dionik u (su)stvaranju svog grada. Izmjene i dopune GUP-a i PPU-a Grada Dubrovnika slijedile su tu dobru praksu i građane i stručnjake uključili vrlo rano u proces izrade. Stoga tražimo uvođenje obveze ranog uključivanja javnosti pri izradi urbanističkih planova uređenja koji iz ovog Plana proizlaze, a ne tek naknadno u fazi javne rasprave kada je prijedlog već utvrđen. Na ovaj način osiguravamo stvarni prostor za sudjelovanje građana, gradskih kotareva i mjesnih odbora te struke u cilju što kvalitetnijih rješenja.
1.2. Prioritet dati planovima koji omogućuju priuštivo stanovanje i javne sadržaje, umjesto razvoja koji prvenstveno pogoduje investicijama.
Zainteresirana i stručna javnost dobro je primijetila da prijedlog Plana sadrži veliki broj urbanističkih planova uređenja čija je izrada obvezna, ali bez propisanog kriterija redoslijeda njihove izrade. Poštivajući odluku stručnog tima koji je radio na ovim izmjenama, tražimo da se prioritetno izrađuju oni UPU-i koji omogućuju planiranje i gradnju priuštivog stanovanja te razvoj društvenih i komunalnih sadržaja za građane, čime se najizravnije odgovara na potrebe Dubrovnika kao urbane sredine i njegovih građana te se ispunjava većina ciljeva koje je ovaj Plan sebi zadao.
1.3. Zaštititi građane od rizika klizišta prije planiranja nove gradnje u Rijeci dubrovačkoj.
Padine Rijeke dubrovačke područja su na kojem se u praksi učestalo pojavljuju klizišta. Prije nove gradnje i sanacije, potrebno je izraditi stručnu geološko-geotehničku podlogu za područje Grada Dubrovnika radi utvrđivanja područja podložnih klizanju tla i te zone evidentirati u Planu. Na temelju izrađene podloge potrebno je preispitati mogućnosti i uvjete gradnje unutar područja Tamarića, Nove Mokošice i Gornjeg Obuljena, Prijevora te Stare Mokošice. Alternativno, tražimo da se u smjernicama za izradu UPU-a za navedena područja ugradi obveza izrade geološko-geotehničkog elaborata. Elaborat treba predstavljati temelj za precizno određivanje zona pogodnih za gradnju i uvjete gradnje.
1.4. Prije razvoja novog naselja Komolac osigurati detaljne geološke analize kako se ne bi gradilo na nestabilnom terenu.
U dolini Komolca planira se značajan dio budućeg širenja i razvoja grada. Prije daljnjeg planiranja i provedbe novih zahvata, potrebno je utvrditi koja su područja pogodna za gradnju i pod kojim uvjetima pute, strićme geološke – geotehničke podloge. Stoga tražimo da se u smjernicama za izradu UPU-a Komolac – Šumet izrijekom propiše obveza izrade klizišta za cijelo to područje te da karta klizišta bude obvezni prilog programu Urbanističko-arhitektonskog natječaja. Na ovaj način stabilnost terena i ograničenja gradnje uzet će se već u početnoj fazi planiranja novog naselja.
1.5. Jasno definirati funkcionalnu jedinicu, koja će uzimati u obzir stvarni način korištenja prostora, osobito kod turističkog smještaja
Definicija predložena u Planu veže se uz samostalnu uporabnu cjelinu, a ne uz stvarni način korištenja prostora. Navedeno je posebno problematično kod turističkog smještaja gdje jedan stan može formalno predstavljati jednu uporabnu cjelinu, ali se unutar njega može organizirati i zasebno iznajmljivati više soba, studio apartmana ili drugih smještajnih jedinica. U tom slučaju prostor koristi znatno veći broj ljudi i stvara veći pritisak na infrastrukturu – uključujući i potrebu za parkirališnim mjestima. Stoga tražimo preciznije definiranje funkcionalne jedinice kao one koja je svaki posebni dio građevine koji predstavlja stan, poslovni prostor ili svaku pojedinačnu smještajnu jedinicu ugostiteljsko – turističke namjene, neovisno o tome nalazi li se više takvih jedinica unutar iste uporabne cjeline.
1.6. Redefiniranjem građevinskog pravca omogućiti kvalitetnije i fleksibilnije planiranje gradnje, prilagođeno stvarnim uvjetima na terenu.
Prostorni plan treba postaviti jasna pravila, ali ne smije prisiljavati svaku građevinu da se ponaša jednako bez obzira na teren, oblik čestice i postojeću strukturu grada. Stoga predlažemo redefiniciju građevinskog pravca, odnosno njegovo usklađivanje s Pravilnikom o prostornim planovima tako da građevinski pravac određuje minimalnu udaljenost građevine od regulacijske linije, a ne obveznu liniju pročelja. Time bi se omogućilo fleksibilnije i kvalitetnije pozicioniranje građevina, prilagođeno stvarnim uvjetima na terenu, umjesto nepotrebno krutih pravila koja mogu otežati kvalitetno projektiranje. Ako se ipak zadrži obvezni građevinski pravac, predlažemo da se omogući određeno odstupanje pročelja od tog pravca. U suprotnom, građevinske pravce potrebno je u grafičkom dijelu Plana definirati pojedinačno za svako urbano pravilo, uzimajući u obzir lokalne specifičnosti. Planovi nove generacije morat će biti usklađeni s Pravilnikom o prostornim planovima, pa je njegovu terminologiju i pravila bolje ugraditi već sada nego naknadno prilagođavati Plan.
1.7. Potporni zidovi ne smiju narušavati krajobraz
Prijedlogom Plana maksimalna visina potpornog zida iznosi 3 metra, a naš je prijedlog da se maksimalna visina potoprnog zida smanji na 1,5 metara uz zadržavanje uvjeta kaskadnog uređenja sa razmakom od 1m, uz iznimku maksimalne visine potpornog izda 3m za izrazito strmi teren. Naime, u prostorima strmijeg terena predložena visina potpornih zidova može uzrokovati veće brazde u krajoliku te značajno narušiti krajobraz. Na strmom terenu treba prilagoditi gradnju krajoliku, a ne krajolik gradnji.
1.8. Pobrežje zaslužuje planski razvoj, ne stihijsku gradnju
Prijedlogom Plana Pobrežje se dijeli na područje u kojem je gradnja moguća neposredno, bez ozbiljnijih planskih uvjeta i zonu s obveznim UPU-om. Takva podjela omogućuje da se dio naselja izgradi prije nego što se definiraju prometna mreža, infrastruktura i urbani standardi za cijelo Pobrežje. Time se otvara prostor za nekoordiniranu i fragmentiranu gradnju te izgradnja jednog dijela može kasnije ograničiti kvalitetno planiranje ostatka naselja. Tražimo da se izgrađeni dio Pobrežja uključi u obuhvat obveznog UPU-a Pobrežje i da se cijelo područje planira kao jedinstvena prostorna cjelina. Ako se postojeća podjela ipak zadrži, gradnju u dijelu koji je u režimu neposredne provedbe treba uvjetovati usklađenošću s prometnim, infrastrukturnim i urbanim smjernicama koje će vrijediti za susjedni obuhvat UPU-a. Loše skrojeni UPU-i do sada prouzrokovali komunalni, prostorni i prometni nereda, pa je bitno ne pogriješiti u slučaju Pobrežja i razvijati ga kao naselje, a ne niz nepovezanih građevinskih parcela.
1.9. Tamarić treba imati jasna pravila, a ne pravnu nesigurnost
Predlažemo da se izrijekom pojasni pravni odnos između planirane obveze izrade UPU-a “Tamarić I i II” i postojećeg Detaljnog plana uređenja “Tamarić” koji je i dalje na snazi za Tamarić I, dok je za Tamarić II propisana obveza izrade zasebnog UPU-a. Odnosno, potrebno je propisati stavlja li se DPU Tamarić izvan snage u cijelosti ili djelomično. Takva neusklađenost nije samo tehnički problem. Budući da DPU Tamarić do danas nije realiziran (zbog dugogodišnjeg kašnjenja u izgradnji pristupne infrastrukture), nejasno je koji se plan primjenjuje pri izdavanju akata za gradnju i što će se dogoditi s postojećim DPU-om nakon donošenja novog UPU-a. Prostorni plan mora biti jasan, usklađen i pravno nedvosmislen. Građani i investitori moraju znati koja pravila vrijede, bez međusobno proturječnih odredbi.
1.10. Prostor Iza Grada zahtijeva i zaslužuje najbolje moguće rješenje
Zona iza Grada izuzetno je važna za funkcioniranje Grada u zidinama, a Planom se za njega previđa izgradnja veće garaže i drugih sadržaja. S obzirom na osjetljivost i složenost ove zone, potrebno je strože definirati prioritete i kapacitete tih sadržaja (primjerice javna parkirališna mjesta, skladišta za Grad, uslužni trgovački i poslovni sadržaji, javni i društveni sadržaji, maksimalni postotak stanovanja). Stanovanje treba dopustiti tek ako su osnovne potrebe zone u cijelosti osigurane. Istodobno, za ovako složenu i osjetljivu zonu treba provesti javni urbanističko-arhitektonski natječaj, a odabrano rješenje mora biti obvezna stručna podloga za izradu UPU-a. Isti standard već je predviđen za druga važna područja, poput lungo mare šetnice i DOC-a u Lapadu. Posebno, također, tražimo jedinstveni urbanističko-arhitektonski natječaj za Iza Grada i Grad, kako bi se došlo do cjelovitog i smislenog prometnog rješenja za servisiranje i funkcioniranje gradske jezgre. O budućnosti prostora Iza Grada moraju odlučivati struka i javni interes, ne improvizacija.
Zaštita javnog interesa i javnog dobra
2.1. Srđ treba i konačno osloboditi od golfa.
Prijedlog novog GUP-a napravio je važan korak: naziv zone mijenja se iz „Športsko-rekreacijski centar s golfom” u „Sportsko-rekreacijski centar na Srđu”, briše se smještajni kapacitet od 1.200 kreveta, a golf se više ne planira izrijekom, nego se tek ostavlja mogućnost da se njegova lokacija „preispita“. Smatramo da tu treba napraviti još jedan, ključan korak: golf igralište treba u potpunosti izbrisati iz mogućih sadržaja zone R6, a samu zonu zadržati isključivo kao javni sportsko-rekreacijski centar (otvoreni tereni, javna igrališta, prateći sadržaji).
Sam GUP Srđ definira kao „zelenu jezgru Grada”. Istodobno za ovo područje uvodi stroge uvjete zaštite krajobraza i vizura: dijelove kontaktne zone svjetske baštine proglašava negradivima zahtijeva se da izgradnja ne bude vidljiva iz zona zaštićenih vizura povijesne jezgre niti s obalne strane grada, i traži izbjegavanje gradnje na istaknutim reljefnim uzvisinama. U takvom prostoru nema smisla ostavljati mogućnost sadržaja koji zahtijeva veliko i intenzivno preoblikovanje terena (tereni, staze, sustavi navodnjavanja, umjetna jezera / akumulacije, klupske zgrade).
Golf je prostorno zahtjevan sadržaj koji traži velike površine, oblikovanje terena, sustave navodnjavanja i intenzivno održavanje. Na Srđu bi to značilo snažnu intervenciju u prirodni krajobraz kamenjara i mediteranske vegetacije, uz značajnu potrošnju vode iz vodozahvata Ombla te u konkrenciji s javnom vodoopskrbom grada. U uvjetima sve viših temperatura i sve većeg pritiska na vodne resurse, ne smijemo planirati sadržaje čije funkcioniranje dugoročno ovisi o velikoj potrošnji vode, čak i one tehničke ili pročišćene.
Jednako je važno pitanje javnog interesa. Golf nije sadržaj koji može koristiti široka populacija na način na koji to mogu otvoreni sportski tereni, igrališta i drugi javni rekreacijski sadržaji. Veliki dio golf terena, ne bi se mogao slobodno koristiti za druge namjene i aktivnosti. Srđ kao zelena jezgra grada treba biti prostor dostupan svim građanima, a ne prostor koji zauzima velike površine za sadržaj namijenjen relativno uskom krugu korisnika.
Zato tražimo da se iz članka 38.b u cijelosti izbriše mogućnost „preispitivanja smještaja golf igrališta“ te da se zona R6 jasno definira kao javni sportsko-rekreacijski centar s otvorenim terenima, javnim igralištima i pratećim sadržajima. Srđ treba ostati zelena jezgra Dubrovnika – javna, dostupna i krajobrazno zaštićena. Golfu tamo nije mjesto.
2.2. Babin kuk ne smije postati zatvorena turistička zona već ostati dostupan građanima
Prijedlogom Plana veći dio postojećih zelenih zone Babina kuka postaje turistička zona, čime se veliki dio poluotoka u turistički prostor, bez jasnog obrazloženja i bez njihove odgovarajuće kompenzacije. To se posebno odnosi na ukidanje javnog parka. Ovakvom prenamjenom Grad dugoročno gubi mogućnost da taj vrijedan prostor uključi u sustav gradske zelene infrastrukture i osigura javni prostor na poluotoku. Istovremeno, stvaranjem velike, gotovo u cijelosti turističke zone Babin kuk postaje izoliran i ekskluzivan turistički prostor, čime se dodatno otežava pristup obali građanima Dubrovnika. Tražimo zato zadržavanje postojeće Z1 zone te vraćanje ostalih ukinutih namjena u prostorni plan.
2.3. Petku treba zaštititi, a ne otvarati prostor za njezinu urbanizaciju i betonizaciju
Prijedlogom Plana čestice 1896/18, 1896/19 i 1896/20 k. o. Gruž koje čine dio kontinuiranog zelenog sklop Petke, predlažu se iz zaštitne namjene prenamijeniti u MP – mješovita namjena za posrednu provedbu. Prenamjena ovih čestica može predstavljati presedan za postupno širenje građevinskog područja i fragmentaciju Petke. Posebno je problematično što MP ne jamči očuvanje zelenila. Naprotiv, ta namjena ostavlja mogućnost da se kroz budući UPU odlučuje hoće li i koliko ovog prostora ostati zeleno. Time se zaštita jednog od posljednjih velikih povezanih zelenih sklopova grada prepušta budućim odlukama i mogućim investicijskim pritiscima. Petka je zaštićena park-šuma i jedan od najvažnijih zelenih i krajobraznih prostora Dubrovnika, s ključnom prirodnom, klimatskom, rekreacijskom i društvenom funkcijom, i takvom treba ostati.
2.4. Obalna staza oko Hotela Belvedere mora se sačuvati kao javni pješački koridor
Pješački put između Ulice Vlaha Bukovca i Ulice Frana Supila, uz obalu oko Hotela Belvedere, građani Dubrovnika koriste više od 30 godina za pristup moru, kupanje, ribolov i šetnju. Riječ je o dugogodišnjoj, ustaljenoj i široko poznatoj javnoj komunikaciji koja funkcionalno i logično povezuje dvije postojeće ulice i omogućuje kontinuitet obalne pješačke trase prema Sv. Jakovu. Bez ovog spoja, pješaci su prisiljeni na velik zaobilazak preko prometnice, čime se u praksi gubi kontinuitet obalne pješačke veze koju sam GUP inače promovira predvidjevši uređenje kontinuiranog pješačkog smjera od gradskih zidina prema Orsuli. Stoga tražimo da se koridor zadrži u grafičkom dijelu GUP-a, da se upiše formalno u komunalnu infrastrukturu Grada Dubrovnika kao javna pješačka staza te da se u smjernicama za izradu UPU-a zone Belvedere doda izričita obaveza očuvanja i uređenja ovog javnog pješačkog prolaza, neovisno o planiranoj rekonstrukciji/zamjenskoj gradnji hotela.
2.5. Prvo vezovi za građane, a onda širenje ACI marine
Rijeka dubrovačka prostor je svakodnevnog života stanovnika okolnih naselja, pa njihove potrebe moraju imati prednost pred širenjem komercijalnih sadržaja. Trenutni prijedlog Plana predviđa preispitivanje mogućnosti proširenja morskog dijela ACI marine, dok su komunalni vezovi za lokalno stanovništvo formulirani bez jasnog prioriteta. Tražimo da se ta hijerarhija obrne – da širenje ACI marine bude izričito uvjetovano prethodnim potpunim zadovoljenjem potreba lokalnog stanovništva za vezom i to kroz izrijekom propisanu listu prvenstva gdje će komunalni vezovi, ribarstvo i kupanje dobiti prioritet pred eventualnim širenjem komecijalne marine. Istovremeno, Rijeka dubrovačka je zatvorena i ekološki osjetljiva uvala, zbog čega se daljnje uređenje obale treba provoditi bez nasipavanja mora i primjenom neinvazivnih metoda, kako bi se očuvale preostale prirodne plaže u prirodnom stanju, umjesto njihove pretvorbe u infrastrukturno opremljene (“uređene”) plaže, čime bi se trajno izgubila njihova prirodna vrijednost i sami krajobraz.
2.6. Plaža Gjivović mora ostati dostupna javna gradska plaža
Plažu Gjivović potrebno je u GUP-u evidentirati kao uređenu javnu plažu. Plaža već raspolaže osnovnom komunalnom infrastrukturom (skalice, plutače, uređeni pristupi) te se godinama održava kao gradsko kupalište. Ovakva klasifikacija omogućila bi njezino daljnje unapređenje u skladu s javnim interesom, uz očuvanje prirodnih vrijednosti prostora
Provedivo priuštivo stanovanje i cjelovito planiranje novih dijelova grada
3.1. Stambene zone ne smiju postati poslovne zone na mala vrata
Prijedlog Plana izjednačava površine stambene namjene i površine mješovite namjene kada je riječ o dopuštenom udjelu poslovnih sadržaja. Navedeno nema smisla jer ukoliko je neka zona definirana kao stambena, njena osnovna funkcija trebala bi biti prostor za stanovanje i potrebno ju je razlikovati kroz dopušteni udio poslovne površine. Veći udio poslovnih sadržaja u stambenim zonama može dovesti do povećanog prometa, potrebe za dodatnim parkirališnim kapacitetima te ostalih potencijalnih konflikata između poslovnih aktivnosti i stanovanja. Dodatni problem je što se unutar stambenih zona na zasebnim česticama dopuštaju i „intelektualne usluge – uredi“, bez ograničenja površine, što otvara mogućnost izgradnje poslovnih zgrada u stambenim zonama.
Tražimo zato da se poslovna namjena u stambenim zonama ograniči na 20 % GBP-a ili 60 m², a da se „intelektualne usluge – uredi“ izbrišu iz dopuštenih sadržaja. Ako se ipak zadržavaju, treba ih ograničiti na najviše 150 m² GBP-a. Stambene zone trebaju se u što većoj mjeri čuvati i razvijati s ciljem stvaranja zdravog okruženja za život sa kvalitetnim stambenim fondom i adekvatnom društvenom, javnom i zelenom infrastrukturom – u prvom redu parkovi, škole, vrtići i trgovine.
3.2. Priuštivo stanovanje ne smije ostati samo obećanje
Prijedlog Plana puno govori o priuštivom stanovanju – Pobrežje se predstavlja kao prostor za mlade obitelji i medicinske djelatnike, a Komolačka dolina kao buduće područje priuštivog stanovanja. Unatoč tome, priuštivo stanovanje ne pojavljuje se nijednom u samim odredbama za prvedbu – ni u pojmovniku ni u smjernicama za UPU-e te ostaje isključivo deklarativna izjava. Zakon o priuštivom stanovanju predviđa dvostupanjski mehanizam: prostorni plan mora planirati površine namijenjene toj namjeni, ali se konkretna gradnja smije provoditi isključivo na lokaciji koja je ujedno predviđena i lokalnim programom priuštivog stanovaja koje donosi Gradsko vijeće. Odnosno, prostorno-planska rezervacija sama za sebe nije dovoljna – bez odgovarajućeg lokalnog programa.
Stoga, da bi se priuštivo stanovanje na Pobrežju i u Komolačkoj dolini ostvarilo, potrebno je napraviti nekoliko pretkoraka:
- Priuštivo stanovanje mora se jasno definirati u pojmovniku GUP-a, sukladno Zakonu o priuštivom stanovanju i Zakonu o prostornom uređenju.
- Treba uvesti i pojam lokalnog programa priuštivog stanovanja.
- Pri rekonstrukciji i interpolaciji unutar Pobrežja prednost treba dati sadržajima priuštivog stanovanja. Unutar površina stambene namjene ovog obuhvata potrebno je obvezno razgraničiti i planski odrediti površine namijenjene priuštivom stanovanju, u udjelu od najmanje 100 posto ukupno planiranog stambenog kapaciteta.
- Isto razgraničenje i plansko određivanje površina namijenjenih priuštivom stanovanju tražimo i za Komolačku dolinu, u udjelu od najmanje 50% ukupno planiranog stambenog kapaciteta obuhvata. Unutar zgrada namijenjenih priuštivom stanovanju koje grade javni investitori, najmanje 50% stanova mora biti namijenjena priuštivom najmu.
- Grad Dubrovnik je navedene površine Pobrežja i Komolačke doline obvezan uvrstiti u lokalni program priuštivog stanovanja najkasnije u prvom sljedećem ciklusu njegova donošenja.
Ako Grad zaista želi priuštivo stanovanje, ono mora biti upisano u planove i vezano uz konkretne hanizme provedbe – a ne ostati samo u obrazloženju i javnim najavama.
3.3. Recept uspjeha za Komolačku dolinu: fazna realizacija građevinskog područja prema stvarnim demografskim potrebama + rezervacija najmanje 50% stambenog kapaciteta za priuštivo stanovanje
Prijedlogom Plana građevinsko područje Komolačke doline širi se s oko 100 na 170 hektara, uz plan stvaranja naselja za 5.000–7.000 novih stanovnika. To je šesterostruko do osmerostruko povećanje u odnosu na današnjih 863 stanovnika ovog područja, dok Grad Dubrovnik istovremeno bilježi pad broja stanovnika. Povećanje nije potkrijepljeno konkretnom demografskom projekcijom niti izračunom stvarne potražnje za stambenim jedinicama.
S obzirom na to da se ovako veliko širenje ne bi smjelo unaprijed zadati bez praćenja stvarnih demografskih kretanja, kao i na dugoročnost i složenost postupka (programske studije, međunarodni natječaj, urbana komasacija), predlažemo da se realizacija ovako opsežnog širenja provodi u dvije razvojne faze čiji se obuhvat i dinamika usklađuju sa stvarnim demografskim kretanjima i dokumentiranom potrebom za novim stambenim jedinicama. Također, druga faza širenja ne bi se pokretala prije nego se u prvoj fazi dosegne najmanje 70% planiranog stambenog kapaciteta. Komolačku dolinu treba razvijati postupno, u skladu sa stvarnim potrebama grada, a ne kroz predimenzioniranu urbanizaciju nauštrb poljoprivednog i krajobrazno vrijednog zemljišta.
Nadalje, prijedlog Plana ističe da će Komolačka dolina biti “primarno područje priuštivog stanovanja, ne turističkog smještaja”. Novi Zakon o priuštivom stanovanju propisuje da JLRS u prostornim planovima planiraju površine za gradnju zgrada namijenjenih priuštivom stanovanju. Bez izričite odredbe u samim odredbama za provedbu GUP-a, ta namjera ostaje samo deklarativna, bez uporišta koje bi Gradu omogućilo stvarnu provedbu i korištenje pogodnosti koje Zakon predviđa za javne investitore (oslobođenje od komunalnog doprinosa, mogućnost izvlaštenja, sudjelovanje APN-a).
Stoga predlažemo da se unutar površina stambene namjene ovog obuhvata obvezno razgraniče i planski odrede površine namijenjene priuštivom stanovanju, u udjelu od najmanje 50% ukupno planiranog stambenog kapaciteta ovog obuhvata, pri čemu se, unutar zgrada namijenjenih priuštivom stanovanju koje grade javni investitori, najmanje 50% stanova mora namijeniti priuštivom najmu. Drugim riječima, najmanje polovicu planiranog stambenog kapaciteta Komolačke doline treba planski rezervirati za priuštivo stanovanje, a ne za tržišne ili turističke projekte.
3.4. Novi ili značajno prošireni dijelovi grada trebaju i škole, vrtiće, kulturu i sport – ne samo stanove
Javni i društveni sadržaji ne smiju se ostaviti za „neki budući UPU”, bez rezervacije prostora i obvezujućih pravila. Novi dijelovi grada ne mogu se planirati samo kroz broj stanova i kvadrate građevinskog područja. Ako GUP predviđa nova naselja i velik porast broja stanovnika, mora istodobno osigurati i javnu i društvenu infrastrukturu potrebnu za njihov svakodnevni život.
Problem je što su u postojećim smjernicama za izradu UPU-a društveni, kulturni i sportsko-rekreacijski sadržaji često navedeni kao preporuka, a ne kao obveza. To otvara mogućnost da se u konačnom planiranju zanemare ili ostave za neku kasniju fazu – nakon što je stambena izgradnja već realizirana.
a) Područje GUP-a
Za područje GUP-a tražimo da se za područja za koja se planiraju novi ili značajno prošireni dijelovi naselja jasno propiše obveza planiranja javne i društvene infrastrukture, uz definiranje potrebnih sadržaja i, gdje je moguće, njihovih minimalnih kapaciteta.
To konkretno znači:
- Bosanka – vrtić, škola i kulturni centar za postojeći i novi dio naselja
- Braniteljsko naselje – dječji vrtić
- Pobrežje – vrtić, škola, kulturni centar i sportsko-rekreacijski sadržaji, uz definiranje minimalnih kapaciteta
- Stara Mokošica – vrtić, kulturni centar i sportsko-rekreacijski sadržaji
- Tamarić – dječji vrtić i sportsko-rekreacijski sadržaji
- Nova Mokošica i Gornje Obuljeno – jasno definirani i obvezni javni sadržaji
- Prijevor – jasno definirani i obvezni javni sadržaji
- Komolac – prema planiranih 5.000–7.000 novih stanovnika potrebno je unaprijed dimenzionirati i obvezno planirati vrtiće, osnovne i srednje škole, kulturne te sportsko-rekreacijske sadržaje.
Grad se ne smije širiti tako da prvo izgradi stanove, a tek onda pokušava pronaći prostor za vrtić, školu, park ili sportsko igralište. Javna infrastruktura mora biti sastavni dio plana naselja od samog početka.
b) Područje PPU-a
Jedan od ozbiljnih problema prijedloga izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Dubrovnika jest način na koji se planiraju javna, društvena i sportsko-rekreacijska infrastruktura. U nizu naselja postojeće zone društvene (D) i rekreacijske (R) namjene ili nisu evidentirane po stvarnom stanju ili se zamjenjuju tek „prijedlogom lokacije” za pojedinu namjenu, uz očekivanje da će se konačno rješenje definirati kroz buduće Urbanističke planove uređenja (UPU). Posebno je problematično što ni smjernice za izradu UPU-a često ne propisuju dovoljno jasno koje je sadržaje obvezno planirati, gdje ih treba smjestiti niti koliki njihovi kapaciteti trebaju biti. Umjesto obveze, formulacije ostaju na razini preporuke. Problem je što takav pristup ne jamči da će javni sadržaji doista biti izgrađeni.
Ako prostor nije jasno rezerviran za školu, vrtić, kulturni centar, sportsko igralište ili javnu zelenu površinu, na njemu se mogu planirati i drugi sadržaji. Time se gubi mogućnost dugoročnog čuvanja prostora za javnu infrastrukturu, a kod postojećih sadržaja otvara se i mogućnost njihove prenamjene. Primjerice, neki od rekreacijskih namjena u zonama već su izgrađeni (otvoreni sportski tereni), a na ovaj način mogu biti prenamijenjeni. Također, ne mogu se niti stvoriti uvjeti za eventualni otkup i smještanje prijeko potrebnih javnih sadržaja u prostoru. To je posebno loše u naseljima koja su već suočena s manjkom javnih sadržaja, ali i u područjima u kojima se očekuje nova izgradnja. Ako se javna infrastruktura ne planira istodobno sa stambenim i drugim sadržajima, naknadno ju je puno teže i skuplje osigurati. Navedeno je suprotno i zaključcima proizašlima iz participacijskih procesa koji je proveden sa svim mjesnim odborima koji su jasno istaknuli nedostatak javnih rekreativnih površina, društvenih i kulturnih sadržaja.
PPU ne smije samo grafički naznačiti ili „predložiti” javne, društvene i rekreacijske sadržaje, nego ih mora stvarno prostorno rezervirati i kroz obvezujuće smjernice za UPU osigurati njihovo planiranje.
Prema funkcionalnim jedinicama predloženim ovim planom, to znači:
PRIOBALJE
S obzirom na to da se unutar prostorno-funkcionalne cjeline Priobalje radi o prostoru koji je pod visokim pritiskom nove gradnje, svi scenariji prenamjena i zauzimanja prostora prije izrade i stupanja na snagu propisanih Urbanističkih planova uređenja su više nego vjerojatni, s obzirom na to da Zakon dozvoljava gradnju i prije donošenja Urbanističkih planova uređenja. Nadalje, pitanje brisanja D zone od izrazite je važnosti unutar Orašca i Zatona, Naime, na području cijele prostorno-funkcionalne cjeline Priobalje, društvena namjena (izuzev crkava) planira se koncentrirano u naselju Orašac i manjim dijelom u naselju Zaton.
Stoga se traži:
- da se zona postojeće škole u Orašcu označi kao zona društvene namjene D4
- da se za planiranje sadržaje (upravna i socijalna u Orašcu, te kulturna u Zatonu) odrede točne zone, odnosno vrate zone određene važećim PPU-om, uz mogućnost planiranja novih takvih zona UPU-ovima
- da se osiguraju nove kulturne i rekreacijske površine prema potrebama svakog pojedinog naselja, osobito u Orašcu, Trstenom i Zatonu
- da se za rekreacijske zone odrede točne zone, odnosno vrate zone određene važećim PPU-om, uz mogućnost planiranja novih takvih zona UPU-ima
ELAFITI
Otočani svoje potrebe društvenih i rekreacijskih sadržaja godinama kontinuirano komuniciraju, s razlogom. Ovaj dio Dubrovnika zaslužuje istu razinu kvalitete života kao i bilo koji drugi.
Kod Elafita se traži:
- da se zona postojećih sportskih terena u naselju Lopud označi kao zona rekreativne namjene
- da se za planirane kulturne sadržaje na Lopudu, rekreacijske, zdravstvene i (pred)školske namjene u Suđurđu, te tri rekreacijske zone na Koločepu i jedna u Šipanskoj luci odrede točne zone, odnosno odnosno vrate zone određene važećim PPU-om uz mogućnost planiranja novih
- da se planiraju nove kulturne i rekreacijske zone prema potrebama svakog pojedinog naselja na Elafitima, a obavezno u naseljima Lopud, Šipanska Luka i Surđurađ
GORNJA SELA
U participativnom procesu stanovnici brojnih mjesnih odbora istaknuli su upravo nedostatak javnih rekreacijskih površina, kulturnih sadržaja i infrastrukture za njihovo korištenje. Stoga se traži planiranje novih kulturnih i rekreacijskih zona prema potrebama svakog pojedinog naselja, tj. obavezno planiranje novih takvih zona u naseljima Dubravica, Gromača, Kliševo, Ljubač, Mravinjac, Mrčevo i Osojnik.
U Gromači je situacija još konkretnija. Ni na kakav način se ne planira novi, niti potvrđuje postojeći javni centar naselja koji bi trebao biti i podcentar za okolna gornja sela. Postojeći javni prostori (škola, omladinski dom, igralište i dječje igralište), nisu adekvatno zaštićeni odgovarajućim planskim namjenama čime se otvara prostor za njihovu prenamjenu. Tražimo zato da se postojeća škola, omladinski dom i igralište jasno označe kao društvena i rekreacijska namjena te da se kroz UPU obvezno planiraju i nove takve zone.
Zaključno, ako se zone D i R brišu, a njihove lokacije ostaju samo kao prijedlozi, Grad odustaje od jednog od najvažnijih alata kojima može osigurati prostor za škole, vrtiće, kulturne centre, igrališta i druge javne sadržaje. Zato tražimo dvije stvari: jasnu prostornu rezervaciju javnih sadržaja već u planu i obvezujuće smjernice za njihovo planiranje kroz UPU-e. Jer javna infrastruktura ne smije biti ono što se planira ako nakon izgradnje svega ostalog ostane dovoljno prostora. Ona mora biti jedan od uvjeta razvoja naselja.
Dostupniji, sigurniji, povezaniji – promet koji diše
4.1. Pristup građevnim česticama mora biti siguran i planski određen, uz siguran prolaz pješaka i hitnih službi
Prijedlogom Plana omogućava se pristup građevnim česticama preko posrednih priključaka i prava služnosti, uključujući gradnju u drugom ili trećem redu od prometnice. Problem je što takvi priključci nisu dovoljno jasno planski određeni, pa mogu dovesti do stvaranja preuskih komunikacija za veći broj građevnih čestica. Priključci u formi kolno pješačke površine, čak i ako su kraći, mogu biti nesigurni za pješake, stoga se u varijanti priključka za stambene građevine predlaže dodati pločnik minimalne širine 1,5 m te definirati da se takvim priključkom spojiti na prometnicu mogu maksimalno 4 građevne čestice kako se ne bi stvarali pregusto izgrađeni prostori mimo glavnih prometnica. Potrebno je i jasno propisati uvjete za pristup vatrogasnih, hitnih i komunalnih vozila. Nadalje, tražimo da se razjasni u kojim slučajevima se može čestici pristupati pravom služnosti i koliko građevnih čestica se na taj način mogu spojiti na prometnu površinu. Pristup građevini nije samo pitanje vlasničkog prava – mora biti siguran, funkcionalan i primjeren broju korisnika.
4.2. Dosad zanemarene prometnice uz Rijeku Dubrovačku zaslužuju preciznost
Prometnice D2 i G3 imaju ključnu ulogu za područje Rijeke dubrovačke, a prostornim planovima postaju glavne veze planiranih obalnih javnih sadržaja te glavna veza s Gradom. Zato smatramo da njihovi poprečni profili moraju biti preciznije i kontekstualno prikazani. Uz oznaku profila treba jasno označiti smjer presjeka, kako bi bilo vidljivo s koje se strane nalazi more i šetnica, a na svim asimetričnim profilima jasno prikazati odnos prema prostoru. Profili koji su trenutno prikazani generički trebaju sadržavati i oznaku nagiba terena te razinu mora. To je posebno važno jer pojedini dijelovi ovih prometnica već danas plave. Tražimo zato da se pri planiranju uzmu u obzir podizanje razine mora, zaštita od plavljenja te integracija prometne infrastrukture s pješačkim i biciklističkim koridorima. Prometnu infrastrukturu uz Rijeku dubrovačku treba planirati u odnosu na stvarni teren, more i ljude koji će je koristiti.
4.3. Razvijati stvarnu biciklističku mrežu, a ne samo deklarativno spominjati biciklizam.
Plan načelno prepoznaje važnost biciklističke infrastrukture, ali u karakterističnim poprečnim presjecima planiranih ulica nigdje ne predviđa konkretne koridore za biciklističke staze ili trake. Time njihova izgradnja ostaje samo deklarativna, ne i provedbena. Tražimo zato da se u karakterističnim poprečnim presjecima planiranih ulica jasno predvide biciklističke staze ili trake, najmanje uz glavne prometne koridore, u skladu s prostornim mogućnostima i važećim propisima, a kako bismo izgradili sigurne i povezane biciklističke mreže.
4.4. Spojna cesta Frana Supila i Vlaha Bukovca i točka
Što o ovoj prijeko potrebnoj cesti više reći, a da nismo i prije? Očekujemo da se ucrta u GUP u cijeloj dužini, kako je u javnosti više puta obećano. Osim što je prozvana strateškim prometnim projektom Grada Dubrovnika, podsjećamo da za navedenu cestu već postoji projekt koji čeka lokacijsku dozvolu. Vijeme je da konačno ispravimo ovaj ozbiljni nedostatak u prostoru. Ispravimo konačno ovu urbanističku pogrešku!
4.5. Mokošica i Rijeka Dubrovačka trebaju bolje pješačke koridore i cestovne spojnice
Tražimo da se jasno definiraju i proguste poprečni pješački koridori između ulica Uz Jadransku cestu,Uz Magistralu, Prijevoj Donji i Rožat Gornji te sjeverne obale Rijeke Dubrovačke, da se odrede najmanje dvije cestovne spojnice između obalne prometnice i magistralne ceste na njezinoj dužini od cca 4km te da se nakon toga predvidi mogućnost uspostave jednosmjernog prometnog režima na obalnoj prometnici. Naime, kako svi Mokošani i ostali sugrađani vrlo dobro znaju, postojeće poprečne pješačke veze na ovom obuhvatu nisu dostatne, ravnomjerno raspoređene niti prilagođene svim korisnicima, osobito osobama smanjenje pokretljivosti i roditeljima s dječjim kolicima. Ovaj prostor već odavno treba mrežu sigurnih i dostupnih veza između naselja i obale.
4.6. Nova, podzemna javna garaža Ulica kralja Petra Krešimira IV i Ulica Druge dalmatinske brigade – manje automobila na ulicama
Na prostoru trokuta između Ulice kralja Petra Krešimira IV. i Ulice Druge dalmatinske brigade potrebno je planirati izgradnju podzemne javne garaže. Ulaz u garažu predvidjeti preko puta postojeće autobusne stanice na Viktoriji. Na površini iznad garaže potrebno je urediti novi gradski park s mediteranskim zelenilom i sadržajima za boravak građana, te predvidjeti mogućnost izgradnje javnog lifta koji bi garažu povezivao s vrhom Ulice Zlatni potok.
4.7. Stari put za Dubac – nova atraktivna pješačko-biciklistička staza
Prostor Dupca danas se redovito koristi kao rekreativni prostor za građane i turiste. Međutim, njegovo stanje je daleko od poželjnoga u gradu poput Dubrovnika. Prostor je potrebno planirati kao javnu pješačko-biciklističku stazu s vidikovcima, dječjim igralištem i prostorima za odmor te ovom dijelu grada omogućiti valorizaciju kakvu zaslužuje.
4.8. Novi pješački koridor između Ulice Frana Supila i Ulice Vlaha Bukovca – “Potok”
Nezamislivo je i opasno da prostor Svetog Jakova nema niti jedan povezni pješački koridor između Ulice Frana Supila i Vlaha Bukovca na potezu od Viktorije do skretanja za samostan. Potrebno je planirati novi pješački koridor između Ulice Frana Supila i Ulice Vlaha Bukovca, koristeći trasu postojećeg „Potoka”, po kojem je i Zlatni potok dobio ime. Navedeno je godinama bilo prioritet GK Ploče – iza Grada.
4.9. Pametnije prometno rješenje uz očuvanje postojećih parkirališta: Zlatni potok
Dubrovniku ne treba ukidanje ionako manjkavih postojećih parkirnih mjesta. Potrebna su mu pametnija prometna rješenja. Stoga, umjesto prometnog spajanja Zlatnog potoka s Ulicom Druge dalmatinske brigade, čime bi se ukinuo velik broj postojećih parkirališnih mjesta, potrebno je planirati manje okretište za vozila na vrhu Zlatnog potoka i izgradnju javne garaže.
4.10. Prometna rješenja za budućnosti: Spojna cesta Ulice od Srđa i Ulice Ante Topića Mimare
Gornji dio Ploča potpuno je prometno zanemaren. Stoga predlažemo da se spojna cesta koja povezuje Ulicu od Srđa i Ulicu Ante Topića Mimare ucrta u GUP, kako bi Grad u budućnosti mogao riješiti prometnu povezanost ovog područja.
4.11. Iskoristimo postojeće gradske površine za javne garaže: Garaža iza Gimnazije Dubrovnik
Ploče – iza Grada visoko su urbanistički definirane, te je potrebne sadržaje potrebno kreativno i multifunkcionalno planirati uz pomoć već postojeće infrastrukture. Stoga predlažemo da se prostor nasipa iza Gimnazije Dubrovnik iskoristi kao prostor za izgradnju garaže.
Zaštita zelenila i obrana od klimatskih kriza
5.1.Klimatske promjene nisu budućnost, nego sadašnjost: GUP mora planirati obranu od mora
Podizanje razine mora i opasnost od poplava jedan su od najočitijih prostornih rizika s kojima će se Dubrovnik morati suočiti zbog klimatskih promjena. Ipak, u prijedlogu novog GUP-a taj se problem ne pretvara u konkretne obveze i rješenja za obalna područja. Ovaj propust nije u skladu sa samom Odlukom o izradi Izmjena i dopuna GUP-a i PPU-a, koja kao jedan od izričitih razloga i ciljeva izrade navodi ugradnju mjera radi ublažavanja klimatskih promjena I prilagodbe istima. Među stručnim podogama koje su korištene u izradi Plana, Plan je prilagodbe klimatskim promjenama koji je izričito prepoznaje rizike od klimatskih promjena u smislu podizanja razine mora i opasnost od poplava.
Dakle, problem je prepoznat. Ali nije ugrađen u konkretne provedbene odredbe koje bi obvezivale buduće UPU-e obalnih područja da razmatraju podizanje razine mora, rizik od poplave i potrebnu infrastrukturu za zaštitu stanovništva. To znači da se pitanje koje će dugoročno određivati sigurnost i funkcioniranje velikog dijela Dubrovnika prepušta brojnim budućim planovima niže razine – bez jasnog zahtjeva da ga ti planovi uopće moraju obraditi.
Problem je još veći zato što ovaj GUP propisuje velik broj novih UPU-a, kako na području GUP-a tako i unutar PPUG-a. Ako se izgradnja ili rekonstrukcija određene obalne infrastrukture veže uz donošenje UPU-a, a ti se planovi izrađuju godinama, Grad može doći u situaciju da zna da mu prijeti rast razine mora, ali ne može pravodobno provesti potrebne mjere zaštite. To je posebno opasno za infrastrukturu i javne prostore neposredno uz obalu.
Zanimljivo je da sam Plan već pokazuje da takav pristup nije nemoguć. U smjernicama za Komolačku dolinu predviđeno je da se moguće poplave uzmu u obzir kao ograničenje prostora te se predviđaju retencije kao mjere obrane od poplava za slivove potoka Slavljana. Dakle, Plan zna propisati konkretne mjere kada prepoznaje rizik. Problem je što se takav pristup ne primjenjuje sustavno na obalna područja Grada, iako je upravo tamo podizanje razine mora jedan od ključnih dugoročnih rizika.
Tražimo da se u smjernice za sve UPU-e čiji obuhvat uključuje obalu i akvatorij izrijekom uvede obveza planiranja prostora na način koji omogućuje provedbu mjera obrane od poplava i prilagodbe podizanju razine mora, po uzoru na pristup Komolačkoj dolini. Također, na razini cijelog Plana treba izrijekom omogućiti i provedbu zahvata na obali čija je svrha zaštita od poplava i posljedica podizanja razine mora, neovisno o tome nalazi li se pojedina lokacija u području neposredne provedbe GUP-a ili unutar područja za koje tek treba donijeti UPU.
Ne možemo ozbiljno govoriti o prilagodbi klimatskim promjenama ako istodobno planiramo obalu kao da se klimatski uvjeti neće promijeniti. Klimatske promjene nisu budući problem. One su već planska činjenica. Novi GUP to mora početi tretirati tako.
5.2.Zelenilo ne smije biti stvar dobre volje
GUP mora jasnije propisati obvezu planiranja javnih zelenih i zaštitnih zelenih površina u budućim Urbanističkim planovima uređenja. U postojećim smjernicama takve se površine često navode kao nešto što je „potrebno” ili „moguće” planirati, što ostavlja prostor da se pri izradi pojedinih UPU-a njihovo planiranje svede na minimum ili potpuno izostane. Planirana Strategija zelene infrastrukture i Akcijski plan zelene infrastrukture Grada Dubrovnika nemaju istu obvezujuću snagu kao GUP. Zato GUP već sada mora postaviti osnovni standard koji će budući UPU-i morati poštovati.
Tražimo da se za UPU-e kojima se planiraju potpuno nova naselja ili novi dijelovi naselja, strože definiraju smjernice, uz planiranje obveznog postotka zaštitnog i javnog zelenila. Na taj način, GUP-om je potrebno definirati planirani minimum zelenih površina u novim dijelovima grada. Za pojedine zone stoga smo tražili konkretne zelene poteze, javne parkove, više manjih zona javnih zelenih površina te njihovo povezivanje s pješačkom infrastrukturom. pješačkom infrastrukturom. U novim dijelovima grada zelenilo ne smije biti ono što preostane nakon što se isplaniraju zgrade, ceste i parkirališta. Zeleni i javni prostori moraju biti dio osnovne urbanističke strukture i standard koji se planira unaprijed, a ne naknadno.
5.3.Zelenilu u prostoru mora biti stvarno, ne samo na papiru
Prijedlogom Plana propisuje se da najmanje 30 % građevne čestice mora biti hortikulturno uređeni teren. Međutim, ovako široko definirana odredba ostavlja prostor za različita tumačenja – primjerice, nije dovoljno jasno može li se u taj udio računati i zeleni krov ili druge uređene površine koje nisu stvarno upojni prirodni teren. Prirodni teren važan je za smanjenje utjecaja klimatskih promjena, regulaciju mikroklime i zadržavanje oborinskih voda, pa ga treba jasno zaštititi. Tražimo zato da se, tamo gdje već nije, propiše da najmanje 30 % površine građevne čestice mora biti upojni prirodni, hortikulturno uređeni teren, bez podzemne ili nadzemne gradnje, natkrivanja, parkiranja, bazena i sportskih igrališta. Također tražimo usklađivanje definicije hortikulturno uređenog terena s definicijom prirodnog terena, kako bi pravila bila jasna i kako bi se spriječilo da se zelene površine formalno prikazuju kao prirodni teren, iako to u stvarnosti nisu. Prirodni teren važan je za smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena, regulaciju mikroklime ulice i zadržavanje oborinskih voda.Zelenilo nije ukrasni dodatak građevini – ono je dio infrastrukture grada.
5.4.Više zelenila, manje betona uz gradske ulice, kako bi grad bio hladniji i ugodniji za život.
Plan predviđa minimalnu širinu predvrta od samo 1 metra. Takav prostor premalen je da bi imao značajniju ulogu u oblikovanju ulice, održavanju zelenila, upijanju oborinskih voda ili ublažavanju ljetnih vrućina. Tražimo da se minimalna širina predvrta poveća na 2,5 metra, odnosno da se prostor između regulacijske linije i građevinskog pravca definira kao obavezna zelena i procjedna površina. Pri tome treba omogućiti kolni prilaz maksimalne širine 5,5 metara i pješački prilaz maksimalne širine 1,6 metara. Više zelenila između kuća i ulice znači više hlada, ugodnije javne prostore, bolje upijanje oborinskih voda i manje zagrijavanje ulica, a istodobno se sprječava trend potpuno popločanih prednjih dvorišta. Predvrt ne treba biti samo prostor između ulice i kuće – treba biti dio zelene infrastrukture grada.
5.5.Zaustaviti poticanje gradnje velikih bazena koji dodatno opterećuju prostor i vodne resurse.
U uvjetima klimatskih promjena, sve veće potrošnje i sve češćih nestašica vode, nije opravdano dodatno poticati izgradnju velikih bazena. Bazen od 100 m² nije mali zahvat, njegovo ukopavanje trajno mijenja konfiguraciju i propusnost terena te može utjecati na prirodno otjecanje i zadržavanje oborinskih voda. Tražimo da se granica površine nenatkrivenog i ukopanog bazena koji se izuzima iz obračuna koeficijenta izgrađenosti smanji sa 100 m² na 50 m². Takva izmjena bila bi u skladu s ciljevima prilagodbe klimatskim promjenama koje sam Plan navodi među razlozima za svoju izradu. Prostorno planiranje mora voditi računa o tome koliko prostora zauzimamo, koliko tla betoniramo i koliko vode trošimo.
5.6.Zaustavimo potpunu betonizaciju Svetog Jakova
Svjedoci smo količine devastacija koja se dogodila Svetom Jakovu, unatoč njegovom zaštićenom statusu. Crkva i samostan Svetog Jakova danas su potpuno okruženi megalomanskim modernim vilama koje su u potpunosti ne pokvarile, već izbrisale i poništile vizuru ovog dijela grada. Stoga je krucijalno kroz novi GUP spriječiti betonizaciju posljednjeg zelenog pojasa u Svetom Jakovu, odnosno iz njega ukloniti planiranu izgradnju vila s pratećim objektima te ovaj prostor sačuvati kao zelenu površinu.
5.7.Park Biskupija moramo trajno zaštiti kao javni park
Prijedlogom Plana područje Parka Biskupija na Pločama označava se kao Z2 – vrtovi i perivoji, iako ovaj prostor u stvarnosti funkcionira kao javni park koji građani koriste za boravak, odmor, rekreaciju i druženje. Nakon potpunog gubitka parka Gjivovići, područje Ploča – Iza Grada ostalo je bez sličnog javnog zelenog prostora. U uvjetima sve većeg pritiska na urbani prostor i intenzivne turistifikacije, posebno je važno sačuvati postojeće zelene površine kao javnu infrastrukturu. Z2 namjena odnosi se na povijesne vrtove i perivoje, što ne odgovara stvarnoj funkciji niti povijesnom karakteru ovog prostora. Z1 – javni park puno jasnije odgovara njegovoj sadašnjoj i budućoj javnoj ulozi. Tražimo zato da se Parka Biskupija prenamijeni iz Z2 – vrtovi i perivoji u Z1 – javni park, uz zadržavanje obveze izrade Krajobraznog elaborata.
