Poštovani gradonačelniče,
Vjerujemo da Vam je već iz samih medija kao i brojnih istupa ogorčenih naših sugrađana jasno da je došlo vrijeme za Vaš djelotvoran potez. Sada više nisu dovoljne riječi, potrebna je gesta kojom ćete pokazati da zaslužujete povjerenje kojeg su Vam Vaši sugrađani dali.
Naravno, radi se o pitanju devastacije Lapadske obale jednim potpuno nakaradnim rješenjem, rješenjem koje je zanijekalo najprije našu baštinu, a onda i građane Dubrovnika, duboko ih povrijedivši.
Jer kako drugačije definirati projekt koji je, megalomaniji sklonom investitoru Pašaliću, omogućio potpuno negiranje bisernog niza naših ljetnikovaca, prekrivši ih previsokim betonskim privezištima, natkrivenima pleksiglasom, uz središnju betonjaru i „neobarokna“ vrata dostojna – obitelji Adams! Kakav neukus – do gadljivosti!
Možda Vama to još nije jasno, ali Dubrovnik, naš Dubrovnik, polako postaje predmetom općeg ismijavanja i zluradog naslađivanja i to ne samo u Hrvatskoj. O Dubrovniku i njegovoj sramoti već se sustavno piše po svim važnijim europskim i svjetskim medijima, a prilozi o njegovoj devastaciji pune nacionalne programe europskih televizija. Nekoć nam naklonjena stručna javnost s prezirom okreće leđa. I dok se bavimo političkim igricama i sitnom političkom trgovinom lokalnih političkih poduzetnika – mi gubimo naš Grad i naš život. S pravom nam prigovaraju da nismo dorasli ovome što imamo.
Naravno da na Vama ne leži krivnja za sve ovo – ali odnedavno Vi snosite odgovornost!
Kroz posljednja dva gradonačelnička mandata nekontroliranim pogodovanjima kojekakvim „investitorima“ upropastili smo zdravu osnovu dugoročnog razvoja Dubrovnika i Dubrovčana. Teško će se vidati ove rane – a stvari još niti upola nisu riješene.
Investicije pod svaku cijenu najgora su mantra koja nam se prodaje – mi trebamo biti oni koji oprezno biraju, mi trebamo biti oni koji tražimo najvišu kvalitetu za ovaj Grad. Nama građani i njihove potrebe trebaju biti na prvom mjestu – jer u protivnom niti Vi niti ikakva lokalna samouprava uopće niste potrebni.
Konačno – ovaj lav koji nam se u svojoj venecijanskoj maniri ruga (sotokuco – rekli bi u Gradu) još je jedna šamarčina koju podnosimo.
Vrijeme je da učinite nešto!
Srđ je Grad