Profesor Đuro Capor dugogodišnji je aktivist Srđevaca, a danas i kandidat stranke Srđ je Grad za predstojeće lokalne izbore. Pitali smo Capora za koga navija, što voli jesti, što je htio postati kad je bio dječak. Evo što nam je odgovorio u ovom neobaveznom razgovoru.
Prenosimo iz medija:
Izvor: dubrovnikinsider
Piše: Ivana Žuvela Kalina
14/04/2021
Kako najviše volite provoditi svoje slobodno vrijeme?
U prirodi u tišini, bilo u šetnji ili u poljoprivrednim radovima.
Imate li neki neostvareni san?
Jedan mi je nedovršen san, ali za koji vjerujem da će se ostvariti, da Srđ ostane prostor za rekreaciju i građane, neke buduće potrebe grada i građana, za koje više nije ostalo prostora u prekomjerno izgrađenom gradu, zahvaljujući anti-urbanističkim politikama HDZ-a, HNS-a, SDP-a i satelitskih organizacija.
Koju muziku slušate?
Volim stari rock, fusion, jazz, jake ličnosti i kantautore poput Boba Dylana, Nicka Cavea, Johnnyja Casha, Đorđa Balaševića, Adriana Celentana, Ramba Amadeusa, Manu Chaoa.
Koja je knjiga na Vas ostavila trag?
Teško je odlučiti se, ali evo izdvojit ću jednu- Revolucija jedne slamke, djelo Masanobua Fukuoke. Priča je to o uspješnim pokušajima ovog pisca da ljudski život i društvo, poljoprivredu i zdravlje uskladi s prirodom.
Koji filmski žanr preferirate? Koji Vam je najdraži film?
Volim pogledati dobar kriminalistički film ili SF, jako mi je drag film Let iznad kukavičjeg gnijezda Milosza Formana.
Koji sport pratite i za koga navijate u nogometu?
Navijam nenametljivo i uporno za Hajduk, pratim sa zanimanjem momčadi poput Atalante koje igraju drukčiji nogomet, uz to volim pogledati dobru utakmicu hokeja.
Koje Vam je omiljeno jelo?
Falafel. Bakalar na bijelo. Volim orijentalnu kuhinju s puno povrća, začina i okusa.
Što ste htjeli postati kad ste bili dijete?
Htio sam biti netko poput Indiane Jonesa, princa Valijanta, Dylana Doga ili Mister Noa.
Izaziva li Vam Vaš posao veliki stres?
Bude malo pritiska na kraju školske godine kad treba naći vremena za sve učenike ispitati i zaključiti pravednu ocjenu. Stres mi puno više stvaraju pojave u našem društvu van nastave i škole, na koje kao odgovoran građanin ne mogu ne reagirati.
Možete li se zamisliti na nekom drugom radnom mjestu?
Pokušavao sam se zamisliti u drugim zanimanjima i otkrio da se jednako dobro osjećam u učionici kao i kad sam u poziciji da branim javno dobro, kad radim na zaštiti okoliša i u interesu lokalne zajednice.
I u jednoj i u drugoj ulozi prisutan je taj prosvjetiteljski momenat, želja da se doprinese boljem društvu. Vjerujem da kao gradonačelnik Dubrovnika mogu donijeti promjene koje građani u Dubrovniku očekuju, jer u njih istinski vjerujem, a to je ono što pokušavam prenijeti i mladim generacijama u školi – da vjeruju u ono što rade i da iza svega što rade stoji znanje, predan rad i briga o svijetu u kojem žive.
Što ste doista željeli učiniti, a nikada niste?
Nikad nisam upisao tečaj ronjenja s bocama, a nekoliko sam puta planirao.
Volite li putovati? Postoji li neka destinacija koju biste voljeli posjetiti, a niste imali prilike?
Volim putovati, privlači me istok, nisam još vidio Anatoliju, Iran, Centralnu Aziju…
Koji je Vaš najveći strah?
Strah od potresa, ne podnosim dobro ni turbulencije u avionu.
Što mislite o lakim drogama, jeste li za njihovu legalizaciju i jeste li ikada probali marihuanu?
Podržavam legalizaciju marihuane, uvidio sam i da pomaže brojnim pacijentima kao terapija. Probao sam kao student marihuanu, nije mi odgovarala. Čaša vina moj je porok. Radije bih da me pitate o konoplji, njenoj vrijednosti kao industrijskoj biljci i razlozima zašto se više ne sadi i prerađuje kao korisna zamjena za biomasu ili plastiku.
Kakav je Vaš stav o homoseksualcima?
Ovo pitanje je, bojim se, postavljeno u duhu nerazumijevanja prema svim manjinskim skupinama građana i prije pripada prošlom i prethodnim stoljećima nego 2021. godini. Kao da me pitate što mislim o ljudima druge boje kože, ženama, muslimanima ili Srbima! Ustavom zagarantirana prava moraju se odnositi na sve pojedince u društvu, neovisno kojoj skupini po rođenju pripadaju. Poštujem pojedinca bez obzira na njegov ili njezin osobni ili kolektivni identitet, dok god način života koji netko prakticira ne predstavlja povredu osnovnih sloboda i prava nekoga drugoga. Ne vidim na koji način seksualna orijentacija neke osobe smanjuje bilo čiju slobodu i prava građana. Protiv sam bilo kakvih pokušaja konzervativnih skupina u društvu da se reduciraju prava zagarantirana Ustavom.
Što mislite o pozdravu Za dom spremni i jeste li za njegovu zabranu?
Svaka povijesna pojava svoje značenje ima u kontekstu vremena u kojem je nastala i svaki pokušaj rehabilitacije ili revizionizma neke poruke u neka druga vremena i kontekste zloćudni je tumor i porijeklo svih društvenih rascjepa. Pozdrav „Za dom – spremni“ nije neki starohrvatski pozdrav. Riječ je o hrvatskoj inačici talijanskog fašističkog „Pronti“. On nema nikakve veze s hrvatskim vojnim povijesnim nasljeđem već prije s dodvoravanjem talijanskim fašistima koje je u svibnju 1941. plaćeno prepuštanjem velikoga dijela hrvatske obale Talijanima, a možda najvidljivije u Pavelićevoj osobnoj želji da se vojvoda Aimone od Spoleta iz savojske dinastije okruni za hrvatskoga kralja Tomislava II.
Budući da je „Za dom – spremni“ nastao kao pozdrav u doba NDH, on u cijelosti reflektira zločinački karakter te države, koja je u kratkom roku uspjela nadmašiti njemačke naciste u temeljitosti i okrutnosti provođenja rasnih zakona i likvidaciji državnih neprijatelja, u rasponu od Srba preko Židova, komunista, haesesovaca do gay osoba. Iz navedenih razloga, kao i pijeteta prema svim žrtvama ustaškog zločinačkog režima, Republika Hrvatska mora donijeti zakon koji izričito i beziznimno zabranjuje javnu upotrebu bilo kakvih ustaških simbola, slogana i insignija te strogo kažnjava bilo kakvo opravdavanje, poricanje, umanjivanje ili relativiziranje ustaških zločina i zločinačkog karaktera NDH.
