Iako je svako otočko mjesto lijepo na svoj način, mora se priznati kako je malo je mjesta na Jadranu posebnih kao Suđurađ. Otočna dolina koja se blago, kao da grli i okružuje, otvara prema moru i susjednome Lopudu, oplemenjena i do danas sačuvanim renesansnim promišljanjem prostora. Ugodan ambijent u kojemu se čovjek i krajolik susreću i su-žive. Zato je teško shvatiti kako izrađivači urbanističkoga plana (UPU) za Suđurađ nisu vidjeli koje bi neželjene (i nepovratne) promjene ovom pitomom mjestu donijelo usvajanje tog urbanističkog plana predlaganoga tijekom 2020. godine.
Kao i tolika naša mjesta na otocima, i Suđurađ ima problem s lošom demografskom slikom: velik je dio kuća u mjestu ili prazan ili naseljen samo ljeti. Ovaj se problem zasigurno ne bi riješio povećanjem broja parcela namijenjenih gradnji – kako je to predviđeno urbanističkim planom (i to za čak 200 % u odnosu na sadašnje stanje!). Takvo povećanje potencijalne izgradnje pogodovalo bi možda nekim mešetarima zemljištem koji bi prodajom zemljišta i brzom apartmanizacijom i potom prodajom nekretnina možda ostvarili dobit, ali bi i posljedice ovog modela „razvoja“ trajno ostavili kao breme mještanima. Mještani naravno žele dolazak kanalizacijskoga sustava, shvaćajući da se pritom treba proširiti i cesta i riva kojom se dolazi do glavnoga trga, ali isto se tako razumno zapitati: treba li uz postojeća 2,5 metra proširiti cestu za baš još 4 metra i time dodatno suziti povijesnu uvalu i lučicu ? Može li se to izvesti i pažljivije, promišljenije ?
Najviše nezadovoljstva izazvalo je planirano proširenje vezova za nautički turizam koje bi se, po predloženome urbanističkom planu, provelo uz jugozapadnu stranu vale. Mještani su izračunali da bi se pritom betoniralo i nepovratno promijenilo 150 metara obale i uništilo neke od posta i plaža na kojima se mještani kupaju.
Šipanjani koji se bave iznajmljivanjem već trpe posljedice od buke i noćnih tuluma s jedrilica koje se privežu na vezove u Suđurđu i ovakav prijedlog „razvoja“ smatraju ne samo štetnim za okoliš, nego i suprotnim njihovom ekonomskim interesima i kvalitetnom životu u mjestu.
Pred suđurskom butigom i kafićem veselo društvo u šetnji prepoznaje možemovku Sandru Benčić koja nam se s obitelji pridružila na izletu. S osobom koju su dotad vidjeli samo na malim ekranima začas se uspostavila komunikacija, a s predsjednica saborskog odbora za zaštitu okoliša s njima je spremno razgovarala o problemima mjesta, ali i naših otočkih sredina uopće.
Mjesni trg, definiran još u renesansi i okružen ljetnikovcem Skočibuha i crkvom sv. Đurđa, dosad je doživio nekoliko neuspjelih ideja o svome uređenju. Postojeće stanje trga nažalost odaje zapuštenost, ali buduće uređenje svakako treba promišljati u suglasju s renesansnom baštinom koja je ovaj otok i učinila poznatim. Podrazumijeva se da se to sve mora učiniti prvenstveno radi ljudi koji svoje mjesto vole i u njemu žive. Stoga ribarske mreže i alati, kalafati i barke i ono što je sastavni dio života i identiteta mjesta moraju ostati na mjesnome trgu.
