Trenutno, zapravo već godinama, gorući problem mjesta je kanalizacija. Uvažavajući isti problem na cijelim Elafitima, prema konfiguraciji i geografskom položaju same uvale bilo je za očekivati da će se kanalizacija na Elafitima najprije raditi upravo u Šipanskoj Luci, no izgleda da će ovo naselje dobiti kanalizaciju – posljednje. Štoviše, izvedbeni plan bio je spreman i radovi su po osiguranju sredstava mogli početi, no onda se dogodio nagli obrat vezan za lokaciju pročistača koja je prvobitno bila određena na predjelu Priježba u blizini mjesta gdje bi ispust išao prema pučini.

Kao razlog za taj „obrat“ naveden je problem oko izvlaštenja zemljišta te zahtjevna trasa za dovoz strojeva prilikom izgradnje i kasnijega održavanja samog uređaja. No svatko se razuman pita: kako se onda na otoku Kalamoti vrši izvlaštenje i to visoko obradive zemlje, a ovdje se radi o stijenama i makiji te zašto je i kako onda pročistač uopće i bio planiran na prvobitnoj lokaciji ? S druge strane, mještani Luke su mišljenja da se do Priježbe može dovesti trasa budući se svakako do te lokacije mora voditi visokotlačna ispušna cijev kao i cjevovod za vodu za susjedni otok Jakljan.

Sve bi se to moglo povezati s nužno potrebnim protupožarnim putem prema toj lokaciji koji bi ujedno mogao biti i atraktivna šetnica, biciklistička staza. Ono što se mještani također pitaju jest je li nova pozicija pročistača na parkiralištu, tik ispod prozora hotela, pravo novo predviđeno mjesto za pročistač ? K tome treba imati na umu da će nadzemnim dijelom budućega pročistača na toj lokaciji morati oduzeti nekoliko parkirnih mjesta koja su već sad u velikom manjku u Šipanskoj Luci. Također, mještane zabrinjava i pitanje o kakvoj se vrsti pročistača radi, odnosno hoće li se u samome centru i na ulazu u mjesto iz njega širiti razni neugodni mirisi.

Odmah pored predviđenoga pročistača nailazimo na drugi ponajveći problem koji posljednje dvije godine mori stanovnike Šipanske Luke, a tiče se Hotela Šipan odnosno njegovog novog vlasnika. Naime, prema onome što je javno dostupno radi se o čovjeku ne baš bajne prošlosti, a ni sadašnjosti, koja je usko povezana s neonacističkim pokretom u Njemačkoj i Evropi. Prema dosad pokazanom interesu i namjerama, nevezano za situaciju uzrokovanu covid 19 virusom, novi vlasnik nije pokazao ni najmanje interesa da bi ovaj objekt trebao raditi u klasičnom smislu turističko-ugostiteljskoga sadržaja, iako je kao takav kupljen i zakonski ne bi trebao imati drugu namjenu. No, namjere novoga vlasnika poznate su samo njemu, moguće da će i raditi kao nekakav obiteljski hotel, ali tko će i zašto biti njegova klijentela ostaje otvoreno i zapravo zabrinjavajuće pitanje. Svakako treba napomenuti da je bez obzira na privatni smještaj i sve razvijeniji dio ugostiteljstva koje se naslanja na nautički turizam ovaj hotel godinama bio pokretač turizma na cijelom Šipanu. Hotel je i razlog za ostanak na otoku nekoliko mladih obitelji kako nakon njegova otvaranja i rada u osamdesetim godinama prošloga stoljeća (za koji vežemo prvi ostanaka), ali u poslijeratnom razdoblju kad je nekoliko novih, tada mladih obitelji, nakon otvaranja ostalo na otoku. I jedni i drugi naravno u novonastaloj situaciji ne mogu računati na ova radna mjesta.
Ono što posebno zabrinjava mnoge mještane jest činjenica da je isti vlasnik paralelno s kupovinom hotela kupio i veći suvlasnički dio Kneževa dvora iznad Šipanske Luke, a da Grad Dubrovnik pri tome nije iskoristio svoje zakonsko pravo prvokupa niti je na bilo koji način pokušao utjecati na dolazak dijela vlasništva ovako važne kulturno-povijesne građevine u ruke gore opisanoga vlasnika Hotela Šipan.

Tako će Knežev dvor na Šipanu, kao izniman primjer tog tipa javne arhitekture Dubrovačke Republike iz sredine 15. stoljeća, umjesto da bude predmet obnove u suradnji Grada i Društva prijatelja dubrovačke starine (kao što je to s
Kneževim dvorovima na Lopudu, Slanome, Pridvorju i Janjini) vjerojatno završiti u tko zna kakvoj namjeni novoga vlasnika. Privatnoj, naravno,.umjesto da bude u javnoj funkciji stanovnika otoka Šipana kao vrijedan dio njihove kulturne baštine, možda kao zavičajna zbirka ili društveni centar. Pitamo se, misle li odgovorni da ih iznad vrata ovoga Kneževa dvora gleda jedan od najstarijih kipova sv. Vlaha na dubrovačkome području i misle li na
javni ili privatni interes, kako piše iznad jednih vrata Kneževa dvora u Gradu.
Ono što je lijepo vidjeti i veseli u šetnji kroz Šipansku Luku velik je broj ribarskih mreža i alata na samoj rivi i barkama. Važno je napomenuti da u mjestu živi nekoliko obitelji koje su isključivo vezane za profesionalno ribarenje i to posebno sa starim ribarskim alatima i metodama.
Šipan je tradicionalno otok maslina i maslinarstva (navodno, prema Guinnessu, najviše maslinovih stabala u odnosu na površinu). Zahvaljujući poduzetnosti obitelji Goravica i činjenici da su preuzeli uljaru od tvrtke Vrtlar mještanima je ostala mogućnost prerade maslina na samome otoku što posljednjih godina sve više i više potiče obnovu starih i
zapuštenih maslinika, kvalitetnu i suvremenu preradu maslina i brendiranje domaćega ulja. A ono je posebno vezano uz autohtonu otočku sortu masline – šipansku piculju.

Lijepo je bilo na Šipanu vidjeti i legendarni „Dom“ izgrađen kao javno okupljalište mladih još prije Drugoga svjetskoga rata. U toj je funkciji desetljećima bio kao jako aktivan urbani klub mladih iz kojeg su se izrodile mnoge kvalitetne zamisli i akcije na Šipanu, među kojima i Škola filma Šipan i njihov projekt Ljetna škola filma Šipan. Taj „Dom“ danas treba adekvatnu adaptaciju, posebno onu vezanu za sanaciju krova i eventualnu adaptaciju
potkrovlja, kako bi i dalje nastavio biti mjesto okupljanja i kulture.

Također nismo mogli ne zamijetiti skupinu mladih koja se za svaku pohvalu samoorganizirala te u svojevrsnoj radnoj akciji radila na uređenje zapuštenog raslinja i smeća na predjelu Bega riva, upravo nedaleko od spomenutog „Doma“. Organiziranje mladih u radne akcije bilo je oduvijek pozitivna karakteristika otočana.