Šetnja Lapadom, koju bismo bez ikakve zadrške mogli nazvati šetnjom Ulicom žrtava urbocida, započeli smo na urbanistički gotovo obezvrijeđenom prostoru Lapadske obale. Marina, koja je jedan obalni kvart s višestoljetnom tradicijom škvera i stanovništvom orijentiranim životno i poslovno na more pretvorila praktički u „zaleđe“, početna je i krajnja točka koja zrcali odnos vladajućih struktura prema prostoru i ljudima koji u njemu žive.
U razgovoru s Matom Krilom i Marom Hakličkom prisjetili smo se kako se na toj devastaciji možemo zahvaliti tadašnjoj koaliciji stranaka SDP i HNS, odnosno Anki Mrak Taritaš, koja je zadnjeg dana svog mandata kao HNS-ova tehnička ministrica graditeljstva potpisala taj projekt prema Zakonu o strateškim investicijama. Đuro Capor, naš gradonačelnički kandidat,upozorio je kako prema navedenom Zakonu možemo očekivati daljnje devastacije priobalnog područja diljem grada i županije te daljnje ignoriranje interesa lokalne zajednice, koji navedeni Zakon zaobilazi.
U Hrvatskom ćemo Saboru, kao dio platforme Možemo!, pokrenuti postupak izmjena tog antidemokratskog Zakona koji predstavlja podlogu za razna pogodovanja, malverzacije i otimanje prostora kao javnog dobra.
Nakon što nam se pridružio Mišel Lupis, koji je nedavno pokrenuo potpisivanje potpisa građana koji traže rješenje problema vezova u komunalnim lučicama, razgovor smo prirodno skrenuli na problem nedovoljnog broja vezova u komunalnoj lučici na Batali, kao i na netransparentnost pri njihovoj dodjeli.
Navedeni je problem eskalirao nedavnim pozivom Grada vlasnicima brodica vezanih uz kraj da uklone barke zbog skorog početka uređenja Lapadske obale, pri čemu Grad nije ponudio nikakvo privremeno alternativno rješenje. Povećanje broja vezova, izgradnja novih komunalnih lučica te postavljanje jasnih i otvorenih kriterija za dodjelu vezova građanima dio je županijskog programa Srđ je Grad. Uvjereni smo da ćemo u suradnji s Gradom taj problem riješiti.
Šetnju Lapadom nastavili smo na Bulevaru, gdje nas je naša Kristina Skvrce odvela do stoljetne košćele kojoj prijeti rezanje zbog rušenja DOC-a i izgradnje novog i volumenom puno većeg trgovačkog centra na mjestu sadašnjeg DOC-a. Navedeni graditeljski poduhvat omogućen je novim, nedavno usvojenim izmjenama GUP-a, kojima je navodni cilj bio smanjenje volumena izgradnje. Isti paradoks, naime da prostorni plan kojim se tobože Grad suprostavlja građevinskim lobijima zapravo omogućava još veću izgradnju, nalazimo i na budućem gradilištu na prostoru Hotela Maestral. Zvuk pikamera, mješalica i vratovi dizalica odveli su nas u smjeru jugoistočnih padina Babin kuka.
Danas postaje jasno kako je još 2005. godine HDZ izmjenama GUP-a otvorio taj prostor za gradnju ne samo svojim stranačkim, nego svim novim dubrovačkim elitama. Tako je „Dubrovački dogovor“ iz 2013., osam godina kasnije konzumiranjem GUP-a, dobio i svoj materijalni oblik egzistencije u betonu i kvadratima. Šetnju smo završili slikanjem pored nedovršenog projekta na plaži u uvali Sumratin, još jednog dijela vrijednog prostora predanog u ruke „investitora“. Kako čujemo, projekt se neće ni dovršiti, a koncesija se ne plaća. I ovdje, kao i u drugim djelovima grada, ponajviše na gradilištu u kavi ispod porušenog Burbona, čini se kao da Grad nema baš nikakvu kontrolu nad procesima i zbivanjima.
Štoviše, nedavnom odlukom kojom se dozvoljava gradnja i u ljetnoj sezoni, osim što je poslana katastrofalna poruka turističkom sektoru, gradska je vlast pokazala tko stvarno vlada Gradom i gdje se donose odluke vezane za Grad. Zadaća je svake buduće odgovorne vlasti vratiti grad Dubrovnik na upravljanje građanima i njihovim stvarnim predstavnicima u Gradskom vijeću.
