Pod sintagmom „kočničara razvoja“ uporno se listu Srđ je Grad pokušava prikazati destruktivnom skupinom ljudi koja ne prepoznaje interese Grada. Ali, kao i kod projekta apartmanizacije Srđa, i ovaj projekt kruzerskog terminala u Gružu pokazuje da se do kvalitetnih rješenja za Grad može doći jedino transparentnim, ozbiljnim i sustavnim pristupom u dugoročnom interesu građana Dubrovnika, a ne političkim pritiscima i lobiranjem za investitore koji nam donose projekte u obliku tajnih predugovora. Kad se konačno makne upravljačka garnitura Grada Dubrovnika, pokazat će se da ovaj naš Grad može i mora bolje!
„Terminal ide dalje“, svojedobno reče Tomislav Karamarko u svom SMS-u Gradonačelniku grada Dubrovnika Andru Vlahušiću te nastavi: „Nemamo se mi što pisano očitovati ni na kakva pitanja gradskom vijeću“. Nakon što je pročitao ove riječi „potpore“ naš Gradonačelnik, slično kao i 30.7.2013 godine kod izglasavanja UPU-a Srđ, kad su svi članovi „Dubrovačkog dogovora“ podigli ručice, kaže: „Terminal ide, na 40 godina ćemo se odreći upravljanja ključnim gospodarskim resursom“.
U međuvremenu, između ostalog i zbog jasnog stava našeg saborskog zastupnika Mara Kristića koji se prvi javno izjasnio o tome da Karamarko neće dobiti podršku zbog svega što radi po pitanju apartmanizacije Srđa, kao i zbog nasilnog guranja terminala u Gružu, došlo je i do smjene tog istog Karamarka i, gle čuda, gradonačelnik Vlahušić ostade bez svog prijatelja, rekli bismo „best frienda“ po pitanju gaženja Dubrovnika i Dubrovčana. Naravno da je zaustavljanje projekta terminala u Gružu jedna od posljedica Karamarkova pada.
S druge strane, da se stvar ne svede na političko prepucavanje, važno je reći da je upravo struka prepoznala nedostatke i jasno izrekla svoj stav o načinu kako se ovaj projekt vodio. To su bili argumenti u našem nastojanju da se brzopleto donesene loše odluke prestanu donositi pod krinkom velikih spasonosnih investicija i nerealnih brojeva. Realnost je da ti brojevi, osim što političarima bivaju osnova za trgovinu biračkim tijelom, čitav Grad i zajednicu guraju u sužanjstvo u kojem se crpe naši najvrjedniji resursi.
Kad bi se sustavno i dugoročno razmišljalo, Grad bi Dubrovnik najprije definirao dugoročni Plan upravljanja Grada, s naglaskom na strategiju razvoja turizma, posebno analizirajući utjecaje kruzing turizma i tek onda i projekta lučkog terminala u Gružu. Ovo bi bila jedina ozbiljna osnova za planirani razvoj prometne i ine infrastrukture Dubrovnika. Samo bi ovako Grad mogao odrediti načine financiranje projekata, u kojima bi zasigurno sam mogao participirati te bi uz pomoć europskih fondova mogao steći osnovu da se iz Dubrovnika upravlja i ostvaruje ukupna dobit, na dobrobit svih naših građana. Naravno, ostala bi otvorena opcija koncesije, ali bez prethodno izrađenih nabrojanih strateških dokumenata, sve bi ostalo na razini pogubne logike Robin Hooda iz našeg sokaka.
No, da ne ostane samo na našem Robin Hoodu, ili „kako li se već zove“, i ovaj put šaljemo poruku poslušnicima svojih stranačkih vertikala u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika da šupljim političkim prepucavanjima preko medija i u Gradskoj vijećnici neće moći još dugo zavaravati javnost kako su na suprotnim stranama. Jer je istina da ste i jedni i drugi – isti! Dokaz? Dovoljan je bio SMS vaših nalogodavaca koji vam je Gradonačelnik u ulozi poklisara prenio, u kojem je po pitanju terminala u Gružu kratko pisalo – ZA.
Za one koji žele znati više:
Poznate činjenice u vezi Putničkog terminal Gruž
KLGB Srđ je Grad