„Mislim da danas arhitekture u ovom bitnom smislu nema i to zato što mi ne znamo što je arhitektura, ovo nam je arhe potpuno strano. Međutim, ne radi se samo o tome, već i o tome da je činjenica da nam je “arhe” strano je porijeklo i uzrok pustošenja čovjeka, prostora i grada. Ukoliko se to “arhe” nastani u čovjeku, ima šanse i da se nastani u gradu. Tada je moguće i da kuća doista bude kuća pa tako i grad grad. Bez toga je svaka arhitektura osuđena na mrtvovanje. To nam se u gradu događa. Grad mrtvuje i ukoliko nešto ne poduzmemo, ako se ne saberemo, mislim da će nas pustoš potpuno odnijeti.”
Grad čine ljudi, ako su ljudi duhovno opustošeni i neslobodni, onda će takav biti i grad. Arhitektura kao počelo, kao vještina kojom se gradi idealno mjesto za stanovanje i življenje, a ne samo funkcionalne stambene jedinice ili apartmani, prestala je postojati. To je općeniti zaključak predavanja povjesničara i filozofa Nikše Selmanija na temu arhitektura i filozofija, koja se sinoć održala pred brojnom publikom u Umjetničkoj galeriji u organizaciji Društva arhitekata Dubrovnika.
