Nesposoban! Provjereno!
„Inače, mislim da imam dovoljno saznanja i mogu reći da je Dubrovnik previše jeftina destinacija. Imamo gužvu zato što na vrijeme nismo podigli cijene„ rekao je na konferenciji za medije prije nekoliko dana gradonačelnik Vlahušić.
Citat Vlahušićeve izjave s nedavne konferencije za medije zorno pokazuje stanje u kojem se nalazi gradonačelnik Dubrovnika kao čovjek koji je očito u potpunosti izgubio dodir sa stvarnošću. Odmak od realnosti toliko je vidljiv da se i običnom promatraču čini da tu više nema pomoći. Čovjek zapleten u svoje laži i do boli zasljepljen novcem, promišlja ovaj Grad na potpuno pogrešan i kriv način, opasno se igrajući s našim sudbinama.
Nelogičnosti u koje upada u svojim javnim nastupima su nevjerojatne. Jedan vrlo jednostavan primjer; na spomenutoj konferenciji za medije je na samom početku priznao da je osobno promovirao projekt „Dubrovnik Private Quality Service“ (?), u kojem se nudio sedmodnevni boravak u Dubrovniku za samo 1.499 kuna (!). U tu ponudu su bili „udrobljeni“ hrana, smještaj ostali sadržaji… Postavlja se stoga logično pitanje – zar upravo Andro Vlahušić ovakvim projektom prije desetak godina nije promovirao Dubrovnik kao „previše jeftinu destinaciju“, protiv koje sada hrabro ustaje i odlučno kreće u boj do istrebljenja ?
Kontradiktorno je i licemjerno, također, što gradonačelnik govori da je Dubrovnik previše jeftina destinacija, dok s druge strane okreće glavu od činjenice da gosti, recimo, u nekoj pečenjarnici u Uvali Lapad plaćaju dvije vode, Coca Colu i Stock ukupno 91 kn ?!? Ne želi , također, znati da je cijena vožnje Libertasovim panoramskim cabrio bus-om 60 Kn po osobi, puno više u usporedbi sa drugim turističkim gradovima po Europi. Samo za usporedbu, u Berlinu se može autobusom broj 100 obići cijeli grad, sve od Kolodvora ZOO do Alexanderplatza; taj panoramski obilazak Berlina, u udobnim double-deck autobusima, traje punih 60 minuta i po osobi stoji cca 18 kuna. Sličnih primjera je u izobilju.
Andro Vlahušić se, dakle, potpuno pogubio. Uvjeren je da Dubrovniku ne trebaju planovi i strategije, budući je star 15 stoljeća !? Rješenje svih problema ovoga Grada vidi u dodatnom, bjesomučnom povećanju cijena, od zaustavljanja turističkih autobusa sa 800 na 1.500 kn, preko povećanja cijena zakupa stolica i stolova, pa sve do povećanja cijena karata za zidine i muzeje…. Pritom ne shvaća da on, zapravo, niti ne može mjerodavno i realno procjeniti stvarno stanje u kojem se Grad nalazi. Andro Vlahušić, naime, više uopće ne upravlja procesima, već procesi upravljaju njime, vodeći ovaj Grad u sigurnu propast.
Da je tome tako svjedoči novonastala sitacija sa putničkim agencijama, u kojoj agencije rade što hoće, ne želeći potpisati odluku Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, križajući one djelove koje im ne odgovaraju. Vlahušić – bespomoćan. Ili pak pojedini restorateri, koji dodavaju stolice i stolove na već pretrpane javne površine, onako bahato, gdje im se prohtije. Vlahušić – bespomoćan. Ili pak taksisiti koji vode svoju politiku i koriste postojeći nered koji vlada u Gradu. Vlahušić – bespomoćan.
Mogli bismo ovako do sutra…
Što nam on sada nudi zauzvrat – nudi nam to da Grad doživi sudbinu gradova koji su pretvoreni u muzeje za koje se plaća ulaznica, a gdje će se stanovnike tretirati kao rijetku i „ugroženu vrstu“, namjerno dovedenu pred istrebljenje. Ali Mi ne želimo Grad muzej, Mi želimo živi Grad!
Konačno, nije slučajno da Vlahušić i njegovi „igrači“ ovako razmišljaju ; na to ih je dovela upravo njihova samoubilačka logika profitera sitnog zuba, koji moraju zadovoljavati zahtjeve različitih strana da bi opstali.
Pitanje je samo koliko će još dugo izdržati.
