Prenosimo iz medija: Autor: Aida Čakić Datum objave: 10.04.2021.
Izvor: dubrovačkidnevnik.net.hr
Kandidat za župana dubrovačko-neretvanskog Marko Giljača radio je 15 godina u novinarstvu, osam kao nastavnik matematike i fizike, povremeno je grafički i web dizajner te community manager, ali najponosniji je na svoj judaški staž koji traje već 30 godina. Bio je prvak Jugoslavije, hrvatski reprezentativac, školovao se za trenera juda, a danas vodi svoj klub. Kad nije na tatamiju, bori se u političkoj areni stavovima i idejama. Iza njega su četiri godine vijećničkog mandata u Županijskoj skupštini, a na ovim izborima, uz Igru Šain Kovačević, juriša po dobar rezultat ispred koalicije Srđ je Grad, Možemo, Nova ljevica i Zaokret. U razgovoru za Dubovački dnevnik govorio je o županijskim projektima, rješenju za zdravstvo i spas turističke sezone kao i o drugim pitanjima važnima za Dubrovačko – neretvansku županiju.
Što su najveći problemi Dubrovačko – neretvanske županije?
– Prvo, problem kreće od glave, od župana i županijske vlasti predvođene HDZ-om koji u 12 godina nisu pokazali spremnost niti za dovoljan rad, a kamoli da budu ozbiljni politički akter s inicijativama i projektima koji su osmišljeni i pokrenuti od ljudi koji žive na ovom području. U međuvremenu su se nagomilali brojni problemi pa ćemo se trebatI uhvatiti velikog posla i krenuti u hitno rješavanje svega što se godinama skrivalo i zanemarivalo. Prvi su gospodarenje otpadom, upravljanje javnim pomorskim dobrom, bolje upravljanje s koncesijama, umrežavanje ljudi kada je u pitanju poljoprivreda te razvojni modeli alternativnih industrija kojih nemamo. Turizam će i dalje biti naša glavna gospodarska grana, ali moramo naći nove mogućnosti kako našu ponudu uskladiti s novim trendovima. I naravno, suočavanje s aktualnom krizom uzrokovanom pandemijom koja traži odlučne poteze i kreativne ideje kojima ćemo interventno djelovati kratkoročno za spas gospodarstva u ovoj godini.
Zašto ste uvjereni da je projekt Centra za gospodarenje otpadom loš?
– Sustav gospodarenja otpadom treba sagledati kao funkcionalnu cjelinu, koja se kreira u suglasju sa specifičnosti našeg područja. Ne možemo preslikati tuđe loše modele, a pogotovo je suludo graditi sustav od vrha, a temelje nismo još ni počeli raditi. Još nismo niti u fazi da razdvajamo otpad, nemamo sortirnice, kompostare, nedovoljno je reciklažnih dvorišta… Zapravo, samo glumimo da se bavimo otpadom! Planirani Centar u Lučinom razdolju je zapravo malo ušminkana, ali zapravo nova Grabovica. Ekonomski aspekt je loš, Studija izvedivosti je izrađena na pogrešnim brojkama i odgovorno tvrdim da ćemo plaćati najskuplji otpad u državi, što će prvenstveno biti udar na budžete građana. O ekološkom aspektu ne treba ni govoriti, svima je jasno da je planirana gradnja na krškom području i nitko ne može preuzeti odgovornost za vrlo izvjesni incident u budućnosti kad podzemne vode iz Lučinog razdolja završe u Malostonskom zaljevu, Slanskoj vali, Dolima, Neretvi i primorskim izvorima.
Prostorni plan je najvažniji dokument Županije. Imate li već sad neke stavove u kojem smjeru taj dokument dalje razvijati?
– Trebamo prvo vidjeti što nam treba – je li to 160 tisuća ležajeva koji su sad u Prostornom planu. Živimo u vremenu otrježnjenja u kojem smo imali priliku osvijestiti da uistinu nemamo potrebe za megalomanskim sadržajima i velikim resortima, jer je to prvo što ostaje prazno u kriznim razdobljima, niti imamo radne snage koja bi u njima radila. Nisu nam potrebni betonski divovi koji će primati nekoliko tisuća turista, ali sigurno se zalažemo za kvalitetne male projekte, uklopljene u ambijent i razvijane u skladu sa suvremenim ekološkim standardima. S druge strane, potrebni su nam razvojni projekti poput novih stambenih zona, poslovnih i industrijskih područja koji će se zasnivati na ekološkim standardima i zelenim politikama, trebamo ulaganja u poljoprivredu, marikulturu, ribarstvo, brodogradnju…. U konačnici, prostorni planovi trebaju biti usklađeni sa strategijama razvoja koje su za sad samo mrtva slova na papiru.
Gdje vidite razvojni potencijal Dubrovnika i županije?
– U otpornim i zelenim industrijama koje će funkcionirati bez uništavanja prostora, povezivanju poljoprivrede i turizma, razvoju zdravstvenog turizma čiji prihodi mogu podići razinu medicinske usluge, projektima od polja/mora do stola… Ljudi domoljublje doživljavaju na razne načine, a za mene je to čisti prostor, more, voda koju pijemo i ono što ostavljamo generacijama koje dolaze. Dužni smo ostaviti čišći i uređeniji prostor nego što je on sad.
Cijeli razgovor možete pročitati ovdje
