profesorica hrvatskog jezika
Rođena 1977. godine u Dubrovniku. Radim kao profesorica Hrvatskoga jezika.
U protekle je dvije godine bilo mnogo trenutaka u kojima sam pomišljala da je možda najbolje „ugasiti svijeću, saditi luk, pospremati tavan…“, ali onda je već u nekom sljedećem, vrlo skorom, trenutku netko od mojih suradnika i suboraca pokrenuo lavinu optimizma i ponovno probudio osjećaj odgovornosti. I onda sam nekako usput shvatila da je povratak u ignoriranje i bavljenje samo svojim, privatnim i tihim, nemoguć. I dalje me nadahnjuje snaga, kreativnost i privrženost ljudi s kojima dijelim svakodnevicu političkog djelovanja. Oni su dodatni motiv zbog kojeg znam da nema uzmicanja.
Grad kao mjesto ugodnoga života i središte svugdjeprisutnoga sklada dovoljno je jak motiv da nastavimo započete bitke. Bilo bi nekad lakše „noću brojati zvijezde“, ali kao što kaže pjesnik Mihalić: „Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta“, stoga ustuknuti i odustati više nije opcija. Ni za koga od nas.