Srđ je Grad

Jesu li baš kajaci čuđenje u svijetu?

Čudom se čudi naš gradonačelnik Franković, kako je moguće da se ne zna koliko je kajaka izašlo na more!? Koliko je gostiju pošlo na turu!? I kako je moguće da isplove po buri s gostima, kad svi znamo koliko poštovanja treba moru posvetiti?

Samo pukom srećom i pravodobnom reakcijom ljudi od mora iz gradskog Porta izbjegnute su ljudske žrtve, prilikom prevrtanja kajaka u ponedjeljak, 25. rujna. Akcija spašavanja izazvala je brojne kontroverze, jer se nekoliko sati pokušavalo saznati koliko je gostiju i kajaka uopće na moru. I nakon što je Lučka kapetanija jučer rekla da su svi kajaci na broju, kako je moguće da nam građani javljaju da je danas pronađen još jedan? Kako to!? Umjesto izgradnje snaga za spašavanje na moru, dogodila se razgradnja izbacivanjem Kapetanije (nadležne za spašavanje na moru) iz Porta, jer prema ministru Butkoviću nema potrebe za njom s čime se očito, more ne slaže!

Očito nešto ne štima u organizaciji ovog posla, koji već godinama pruža jednu od najzanimljivijih turističkih tura u Dubrovniku. I ovaj bi incident definitivno trebao biti pouka, da se stvari urede i kvalitetnije propišu već prilikom raspisivanja natječaja za koncesije. O budućnosti malo kasnije, ajmo par riječi o prošlosti i sadašnjosti.

Već godinama koncesijsko odobrenje za iznajmljivanje kajaka u Pilama ima istih 7 obrta/tvrtki koji, u skladu s kapacitetom uvale koji je odredila Lučka kapetanija, iznajmljuju 90 kajaka. Svake godine se raspisuje natječaj po principu „ukoliko za istu mikrolokaciju postoji više zahtjeva, onda prednost za dobivanje koncesijskog odobrenja ima podnositelj koji je prije predao zahtjev“. I odjednom se, ove godine, dodaju još dva koncesionara, pa jedan odustaje…, pa stiže novi…, pa se pitamo, zna li se koliko uopće kajaka izlazi iz Pila na ture. I krije li se tu problem s prebrojavanjem kajaka!?

Međutim, ima tu još čuda koja se događaju, a gradonačelnik Franković tu ne pokazuje čuđenje ili ništa ne zna. Oboje je jednako porazno.

Jedan od novih koncesionara je obrt otvorio tek u travnju, a već u veljači na raspisanom natječaju predani su zahtjevi za svih 90 kajaka, dok nekima koji su prije podnijeli zahtjeve koncesijsko odobrenje nije izdato. Kako su se pojavili novi koncesionari, kad je donesena odluka, je li se čekalo da “netko” otvori obrt…? Puno je tu čuda i čuđenja na koja bi Vijeće za izdavanje koncesija trebalo dati odgovore. A od gradonačelnika očekujemo manje čuđenja, a više rada. Npr. reviziju postupka dodjele koncesijskih odobrenja za kajake u Pilama u 2023. godini.

Upravo je utvrđivanje stvarnog stanja, te dobrih, kao i loših praksi u poslu s kajacima, ali i samog postupka dodjela koncesijskih odobrenja, preduvjet za uspješan i sigurnosno unaprijeđeni nastavak rada u sljedećim godinama. Osobito jer se od sada primjenjuje novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, kojim se Plan upravljanja pomorskim dobrom donosi na dvije do pet godina, a samim time će se i ugovori s novim nazivom – “dozvole na pomorskom dobru” davati na dulji rok.

I bez dodatnih izmjena zakona, uredbi i pravilnika, sigurnosni aspekti i mehanizmi kontrole mogu se unijeti u sam tekst natječaja. A mi predlažemo da se već sljedeće godine propiše da svi plovni objekti, kajaci, pedaline i sl., za koje Grad Dubrovnik izdaje dozvole za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru, na sebi imaju ugrađene GPS uređaje čija se lokacija u svakom trenutku može pratiti na aplikaciji koja će se u tu svrhu razviti. Također, isti uređaji moraju biti u svakom prsluku voditelja tura i svih korisnika usluge, a nositelj dozvole (obrt/tvrtka) unosi podatke u trenutku polaska.

Na taj bi se način jednim potezom riješilo puno “čuda po kajacima”. U svakom trenutku svaki bi zainteresirani građanin, ali i komunalni redar, redar na pomorskom dobru, porezni inspektor, itd., mogao vidjeti koliko je kajaka koje tvrtke u određenom trenutku na moru, odgovara li stanje koje vidimo s Porporele, Zlatnog Potoka ili sa Zidina stanju u aplikaciji (live karti), te odgovara li broju fiskaliziranih računa.

A samu investiciju razvoja aplikacije (zapravo karte s bazom podataka i live prikazom gdje je koji kajak i prsluk) i GPS uređaja treba preuzeti Grad Dubrovnik, što će svakako naplatiti kroz naplaćivanje koncesije. Riječ je o investiciji koja će se višestruko isplatiti.

A da ne govorimo o smanjenju broja “čuda s kajacima” i upitnika iznad gradonačelnikove glave!

Pratite nas:

Slušanje je prvi korak prema razumijevanju.