Srđ je Grad

Tradicijska i ekološka poljoprivreda na području Grada Dubrovnika i okolice

Administrativni teritorij Grada Dubrovnika obuhvaća područja na kojima se kroz povijest obrađivala zemlja. I danas na tim područjima postoji, iako u puno manjem obimu, određena poljoprivredna proizvodnja (Gornja Sela, Šipan, Osojnik, Brgat, itd.). Osim Šipanskog polja riječ je o malim površinama koje nisu prilagođene za industrijsku poljoprivredu. Ovaj naizgledni nedostatak, u svjetlu novih spoznaja o vrlo lošem utjecaju industrijske poljoprivrede na okoliš, klimatske promjene i zdravlje ljudi, treba promatrati kao odličan preduvjet za oživljavanje tradicijske i poticanje ekološke poljoprivrede.

Gotovo 90% hrvatske poljoprivredne proizvodnje temelji se na malim obiteljskim gospodarstvima, a prošlu su, 2014. godinu, Ujedinjeni narodi proglasili Godinom obiteljske poljoprivrede. Ovaj je potez Ujedinjenih naroda označio veliku promjenu u svjetskoj poljoprivrednoj politici, u kojoj se napokon odustalo od mita o „zelenoj“ revoluciji, mitu kojim se industrijska poljoprivreda predstavljala kao jedini mogući način prehranjivanja sve mnogoljudnijeg planeta. Nova paradigma oslanja se na male obiteljske proizvođače koji svojim tradicijskim (održivim) načinom proizvodnje, ne samo ne ugrožavaju okoliš, već potiču i čuvaju divlju, uzgojnu i prehrambenu bioraznolikost, osobitosti lokalne kulture i krajolika.

U novoj paradigmi naglasak je na lokalnoj proizvodnji svježe, danim klimatskim uvjetima prilagođene, sezonske, ekološki uzgojene hrane. Ovdje nije samo riječ o nutritivno najzdravijoj hrani za ljude (očuvana svježina, lokalne sorte), već i o osjetnom smanjenju emisija CO2 uslijed smanjenja transporta proizvoda, te direktnom poticaju lokalne ekonomije. Novim se pristupom osnažuje tzv. prehrambeni suverenitet, odnosno mogućnost lokalne zajednice da utječe na politike i vrstu proizvodnje, distribucije i potrošnje prehrambenih proizvoda. Svijest o strateškoj važnosti mogućnosti jedne zajednice da sama proizvede najveći dio hrane koji konzumira i na taj način bude prehrambeno suverena bila je visokorazvijena u vrijeme Dubrovačke Republike. S globaliziranjem tržišta hrane, ova se svijest gotovo potpuno se izgubila, da bi se počela postupno vraćati sa sve izraženijim klimatskim promjenama.

Jedan od najvećih svjetskih pokreta za očuvanje tradicijskih oblika poljoprivrede i gastro naslijeđa – Slow Food, razvio je pristup koji širom svijeta daje odlične rezultate i u kojem su visokovrijedni tradicijski proizvodi i načini proivodnje pravi pokretači lokalnog razvoja, posebice u ruralnim sredinama. Osim toga, kada je riječ o urbanim sredinama, potiče se stvaranje školskih i urbanih vrtova, u kojima se proizvodi svježa sezonska hrana i održavaju edukativne aktivnosti. U Slow Food pristupu veliku ulogu ima povezivanje različitih aktera u prehrambenom sustavu: proizvođača, potrošača, studenata, profesora, kuhara, vrtića, škola, restorana, sveučilišta s ciljem stvaranja mreže koja potiče i promovira proizvodnju lokalne, tradicijske hrane.

U konkretnom slučaju Dubrovnika nedostaje strategija razvoja i politika poticanja lokalne poljoprivredne proizvodnje i plasmana proizvoda kroz veliko tržište koje nude brojne turističke djelatnosti. Nevjerojatno je da na Stradunu, najglasovitijoj i naljepšoj „vitrini“ za Made in Dubrovnik (Croatia) ne postoji gotovo niti jedan dućan s lokalnim tradicijskim proizvodima. Središnju ulogu u razvijanju nove strategije poljoprivredne proizvodnje trebalo bi imati novo gradsko pročelništvo za poljoprivredu. Ta bi strategija u sebi morala sadržavati:

  • Mapiranje i popis aktivnih proizvođača na teritoriju Grada Dubrovnika, vrste, načina i opsega njihove proizvodnje;
  • Mapiranje i popis zemljišnih parcela na kojima bi se zakupom ili davanjem na uporabu, mogla razviti poljoprivredna proizvodnja;
  • Mapiranje i popis gradskih vrtova (đardina) u kojima postoji poljoprivredna proizvodnja;
  • Mapiranje lokalnih, visokovrijednih tradicijskih proizvoda i načina proizvodnje dubrovačkog kraja;
  • Popis potrebne infrastrukture i stvaranje preduvjeta za njezin razvoj (sabirni centri, klaonica, veterinarska služba, itd).
  • Politiku poticanja mladih na pokretanje poljoprivredne proizvodnje;
  • Gradsku politiku poticanja plasmana lokalnih proizvoda kroz olakšice onim ugostiteljskim objektima koji ih prodaju i promoviraju;
  • Spajanje proizvođača s restoranima, vrtićima i školskim kantinama;
  • Osmišljavanje održivih turističkih aktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima poradi promocije i poticanja prodaje „na pragu“;
  • Politiku brendiranja lokalnih, visokovrijednih tradicijskih proizvoda.

Pratite nas:

Slušanje je prvi korak prema razumijevanju.