“Šokiran sam činjenicom da se bez znanja osnivača (Grad Dubrovnik) gospodin Ivanović odlučio na sudjelovanje Umjetničke Galerije Dubrovnik u organizaciji izložbe koja se odvijala u Trebinju.“ – nedavno je izjavio gradonačelnik Mato Franković.
Vezano za ovu izjavu najprije napominjemo da su „srđevci“ prilikom izbora ravnatelja UGD upozoravali na činjenicu da gospodin Ivanović nema potrebno radno iskustvo što se sudskom presudom na kraju pokazalo točnim. S toga mi niti možemo niti hoćemo u ovom slučaju biti advokati v.d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik. Dokaz tome je i naše ne pristajanje na posljednjoj sjednici GV-a da nakon ove presude Ivanović bude, uz pomoć HDZ-a i satelita, „nagrađen“ pozicijom v.d.-a.
No ono što nas zabrinjava više i od sudbine v.d. ravnatelja Ivanovića, jest činjenica da gradonačelnik Franković pokazuje jasne znakove – političke nezrelosti. Gotovo je zapanjujuće njegovo nerazlikovanje javnih stavova koji proizlaze iz njegove političke funkcije od njegovih osobnih stavova. Politički stavovi u demokratskim društvima svoju pretpostavku imaju u političkom konsenzusu, a to bi u ovom slučaju barem trebao biti stav Gradskog vijeća, pa ukoliko gradonačelnik smatra da može kršiti neke protokolarne uzuse u Trebinju, on za takvo javno ponašanje mora imati političko pokriće. U protivnom radi se jedino o – osobnom stavu. Je li takav stav Frankovića opravdan ili ne, sasvim je drugo pitanje… no potencijalno, nepromišljeno političko djelovanje može izazvati u budućnosti posljedice za sve stanovnike juga Hrvatske. Može se reći da Franković osobno ima „hrvatsko srce“, ali mu politički nedostaje „dubrovačke pameti“.
Svima je jasno da odlaske naših sugrađana vezano uz različite aspekte života u Trebinje nije moguće spriječiti jer je to jednostavno slobodna volja i izbor svakog pojedinca. No, kada se pak s političke razine, a to pozicija gradonačelnika Grada Dubrovnika, poziva na javnu ispriku od strane javnih političkih osoba iz Trebinja, gradonačelnika Frankovića moramo podsjetiti da se upravo u vrijeme HDZ-ove vlade na godišnjoj razini izdaju radne dozvola sezoncima iz susjednih krajeva, pa tako i iz Trebinja. Činjenica je i da će se s povećanjem potreba za radnom snagom ovaj broj zahtjeva i odobrenja – povećavati. Franković također zaboravlja da je upravo on bio na Ivanici u misiji da osigura povoljniji smještaj sezonskoj radnoj snazi u Dubrovniku, što je trebalo rezultirati „mekšim“ graničnim režimom.
Iz ovog se lako može zaključiti da Frankovićeva i HDZ-ova politika u najmanju ruku nisu konzistentne, a kad se koplja počnu lomiti na posudbi radova iz Umjetničke galerije Dubrovnik, to sve postaje poprilično – licemjerno.
