Dubrovnikpress: Nikolina Metković – 14.09.2014.
Izvor: dubrovnikpress.hr
Na posljednjim sjednicama se moglo vidjeti kako je Dubrovački dogovor, što se tiče Dubravke Šuice i gradonačelnika itekako živ i poželjan. Koliko ja znam, članstvo HDZ-a je njime nezadovoljno. Taj se dogovor već svim njegovim akterima obio o glavu. Jedini je problem kratko pamćenje biračkog tijela. – govori između ostalog nositelj liste Srđ je Grad Igor Miošić.
Špekulira se o prijevremenim izborima. Hoće li do njih doći i hoće li lista Srđ je Grad podržati proračun za 2015. koji će predložiti gradonačelnik Andro Vlahušić?
– Proračun još nismo ni dobili na uvid, a vjerujem da svi od nas očekuju da prvo taj dokument pročitamo pa onda o njemu donesemo svoj sud. Dozvolite ipak da prvo dobijemo i proučimo materijale za sjednicu, pa tako i prijedlog proračuna za 2015. godinu, ako će uopće biti na dnevnom redu skorašnje sjednice. Kad ga proučimo svoj ćemo stav jasno i argumentirano iznijeti na sjednici Gradskog vijeća. Ovako unaprijed mogu samo reći da postoji politička opcija rušenja gradonačelnika jer nam se način na koji upravlja Gradom izrazito ne sviđa. To naravno ne znači da bi neki drugi gradonačelnik iz neke druge političke opcije upravljao Gradom na način na koji bismo ga podržali.
Kakav biste proračun bili spremni podržati? Gradonačelnik kaže da je uvažio primjedbe građana.
– To što gradonačelnik kaže da je uvažio, možemo mu samo vjerovati. Trebali bismo prvo vidjeti sve te pisane prijedloge građana koji su zaprimljeni u njegovu Uredu. Ono što sigurno znam jest da prilikom sastavljanja prijedloga proračuna nije sazvao predstavnike klubova vijećnika. Barem nas nije zvao, a nije ni predstavnike nekih drugih opcija. U jednom je trenutku čak najavio da će na sjednicu izaći s tri različite verzije proračuna, što je nonsens. No, pozdravili bismo da je te tri verzije predstavio prije sjednice, da je sazvao klubove vijećnika koji bi te prijedloge prethodno raspravili. Pitali ste što bi taj proračun trebao sadržavati da ga prihvatimo. Iz njega bi trebalo iščitati potpuni preokret u načinu upravljanja Gradom.
GRAD FUNKCIONIRA I MIRIŠE KAO MENZA
Što to kod načina upravljanja Gradom konkretno zamjerate gradonačelniku?
– U ovom Gradu je sve dozvoljeno pod pretpostavkom da se za to Gradu platila cijena. Nema nikakvih kriterija, pogotovo u javnom prostoru, koji bi zadovoljili i neke druge osim interesa Grada da na tome zaradi. Govorim o Gradu koji funkcionira kao menza. Tako i miriše i to je nedopustivo. Imamo problem s UNESCO-m koji se ne tiče samo Srđa već i načina upravljanja samim spomenikom, odnosno povijesnom jezgrom. U zaštićenom UNESCO-vom spomeniku ne može prostorno situacija biti riješena na način da oni koji dođu u Grad da bi ga vidjeli konstantno prolaze između stolova. Sad po riječima zamjenika gradonačelnika Raguža imamo optimalan broj stolova, a po mome sudu barem je 70 posto stolova i stolica viška.
Može li se takvo stanje može promijeniti?
– Grad nema dva temeljna dokumenta, plan upravljanja povijesnom jezgrom i dokument koji, koliko znam, čak stoji u ladicama u Gradu, a to je Strateški plan razvoja turizma do 2020. godine. Mislim da je njegova autorica bivša ministrica turizma Pave Župan Rusković. To su dokumenti prema kojima se trebaju odrediti osnovni parametri za razvoj Grada. Povećani broj noćenja i prihoda zasigurno ne znači razvoj jer Grad se ne razvija nego umire.
DUJMOVIĆ JE SITNA RIBA
U povijesnoj jezgri ste izgleda malo zakuhali s odlukom o parkingu. Tražili ste osigurana parking mjesta za stanovništvo. Gradonačelnik kaže da vi tražite 50 mjesta, a oni imaju 150 automobila i pita se tko će biti taj koji će reći tko može parkirati, a tko ne?
– To su ti spinovi koji dolaze od strane gradonačelnika, a vjerojatno i Sanitata. Odluka se može provoditi u duhu u kojem je donesena Odluka se može provoditi u duhu u kojem je donesene ili se može opstruirati tražeći dlaku u jajetu. Na parkiralištu Tenis je samo trebalo označiti parkirališna mjesta nekom drugom bojom i staviti tablu s natpisom „Rezervirano za stanovnike GK Grada/Permit holders only“. Duh odluke je bio dobiti parkiralište rezervirano isključivo za stanovnike stare gradske jezgre, ne bi li im se tako olakšao svakodnevni život. Odluka nije trebala osigurati svakom stanovniku povijesne gradske jezgre njegovo vlastito parkirališno mjesto jer je to nemoguće.
Smatrate li da je odluka o parkingu koju ste usvojili na sjednici u srpnju dobra i provediva?
– Da, ali su limitirani mehanizmi kojima bismo natjerali izvršnu vlast da provodi odluke Gradskog vijeća. Bilo bi normalno da gradonačelnik sam smijeni direktora koji ne želi provesti odluke Vijeća. Valentin Dujmović tvrdi da je odluka kontradiktorna i neprovediva, pa ja vas pitam je li to situacija u kojoj on treba prepustiti svoje mjesto nekome tko misli da je provediva?
Ako on kaže da je ne može provesti neka se ukloni nekome tko to može. Odluka je u potpunosti provediva i treba je čitati u duhu u kojemu je usvojena, a to je da se građanima Dubrovnika osiguraju povoljniji uvjeti parkinga te istovremeno rasterete parkirna mjesta u drugoj zoni. Dio prihoda Sanitata koji bi bio umanjen zbog smanjenja cijene povlaštenih karata nadoknađen je činjenicom da je pojedinačni sat parkinga, a koji plaćaju korisnici koji nisu stanovnici Dubrovnika, uvećan za 100 posto u odnosu na prethodnu odluku. Teško mi je zamisliti da se netko inati i ne želi platiti mjesečnu kartu od 60 kuna za neograničeno parkiranje na propisan označenom parkirnom mjestu u 2. i 3. zoni.
U odluci je odredba prema kojoj je parking dužan platiti korisnik automobila, a ne stvarni vlasnik. Kako će Dujmović utvrditi tko je vozio? On već navodno na svom stolu ima niz pritužbi građana koji pišu da će platiti parking kad on utvrdi da su oni vozili auto.
– Ne postoji apriori krivnja. Ona se mora utvrditi. Stoga je potrebno teretiti počinitelja, koji možda jest, a možda i nije vlasnik vozila. Do počinitelja se međutim mora doći putem vlasnika vozila na isti način na koji to radi policija, ka je riječ o prometnim prekršajima zabilježenima kamerom. Vlasnik vozila odgovara za svoje vlasništvo i dužan je prijaviti vozača. Ukoliko to ne učini, smatra se da je on počinitelj. To je procedura koja se primjenjuje po prekršajima iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa ne postoji razlog da se ista ne primjenjuje u ovom slučaju.
Jeste li Dujmovića pozivali na suradnju, da zajedno proučite odluku o parkingu? Jeste li voljni to učiniti prije nego zatražite njegovu smjenu, da mu pružite još jednu šansu?
– Ne! Mi smo u nekoliko navrata ukazivali da stara odluka o parkingu kao i odluka o prometu u Gradu Dubrovniku nisu zakonite. Gospodin Dujmović nikad nije našao za shodno da nas nazove i predloži da zajedno sjednemo i riješimo problem. Prije sjednice na kojoj se donosila odluka o parkingu, zamjenik gradonačelnika Željko Raguž i direktor Dujmović su se u Maloj vijećnici pokušali nagoditi s predlagateljima točke.
Dakle, došli su se nagodit pola sata prije sjednice tak kad su shvatili da će se usvojiti odluka koja će iz temelja promijeniti način poslovanja Sanitata. Ne možemo bezgranično pokazivati dobru volju nekome tko je od prosinca prošle godine odbijao svaki naš prijedlog. Ne zaboravite da je i u javnim nastupima prema nama, ali i prema našem sugrađaninu Ivici Banu Dujmović vrlo bahat. To je bahatluk bez ikakvog pokrića.
Znači mogli biste na sjednici Gradskog vijeća tražiti da se na dnevni red uvrsti točka o razrješenju Valentina Dujmovića s mjesta direktora Sanitata?
– Valentin Dujmović je postavljen na to mjesto kao stranačka osoba. Ukoliko gradonačelnik želi da mu gradskom tvrtkom i dalje upravlja nekompetentna osoba samo zato što je iz njegove stranke, da po medijima ima javne nastupe koji ne priliče jednom direktoru javnog poduzeća, neće ga smijeniti. Možemo mi tražiti njegovu smjenu, ali ne postoje mehanizmi kojim mi ko vijećnici možemo prisiliti gradonačelnika da ga smijeni. Ta je odluka u gradonačelnikovim rukama.
Politička ucjena tipa Dujmovićeva glava ili ništa od proračuna?
– Ne! Dujmović je sitna riba da bi proračun prošao samo zato što je on smijenjen.
FRENKEL SE VIŠESTRUKO OBOGATIO KAD JE IZGLASAN UPU
Nešto više od godinu dana ste u Vijeću. Razlikuje li se Vaše mišljenje o tom tijelu sad kad ste njegov dio od onog kojega ste imali prije nego ste ušli u Vijeće?
– Ono što sam primijetio na početku, kad smo sjeli u vijećničke klupe jest da vijećnici uopće ne čitaju materijale. Čini mi se da smo ulaskom u Vijeće, a to smo sebi i zacrtali kao nekakav cilj, malo podigli razinu rada u smislu da ni drugim vijećnicima nije ugodno odlučivati o aktu kojega prethodno nisu pročitali. Mislim da je stanje u vijećnici ipak nešto kvalitetnije.
I gradonačelnik priznaje da izrastate u ozbiljnu političku opciju. Zna vam uputiti i pokoji kompliment.
– Ja sam njega pohvalio za onaj deal s Visijom. Mislim da su političke stranke u Dubrovniku krivo procijenile naš ulazak u Vijeće na krilima referenduma i Inicijative kao ulazak nekih ljudi u nešto o čemu pojma nemaju i u čemu će se brzo utopiti.
Ali to se nije dogodilo.
– Dovoljno smo zreli i sposobni da možemo kvalitetno sudjelovati u radu Vijeća. Bilo bi još bolje kad bismo u naš rad mogli uključiti više ljudi. Inače za sjednice se ne pripremamo samo nas troje vijećnika. S nama redovito rade i drugi ljudi s Liste. Imamo redovito sastanke. Nismo hijerarhijski ustrojeni i dalje, kao i u Inicijativi odlučujemo konsenzulano.
Mnoge je nakon referenduma iznenadila najava o formiranju liste i sudjelovanju u izbornoj utrci.
– Gradsko vijeće, odnosno sudjelovanje u parlamentarnoj demokraciji je nešto što nam je zapravo teško palo jer mi zastupnički sustav ne smatramo dobrim, ali zaključili smo da ako ostanemo izvan njega nećemo moći utjecati a to da se stvari mijenjaju. Vidjeli ste to u trenutku kad se donosio UPU Srđa. Prosvjed ispred Vijećnice nije bio dovoljan da se UPU ne usvoji.
Direktni demokratski mehanizmi su se pokazali neučinkovitima. Nismo imali izbora i morali smo se prihvatiti nečega što u suštini ne volimo. Inače, u zbivanja oko Srđa sam se uključio jer je Srđ bio eklatantan primjer jedne paradigme koja mi se nije sviđala. Riječ je o sprezi sumnjivog kapitala i korumpirane politike na štetu demokracije i javnog interesa. Srđ mi je otvorio prostor da upoznam ljude s kojima danas radim i surađujem. Nije mi strano nastaviti se i dalje baviti politikom pokušavajući popraviti stvari koje se više ne zovu Srđ, ali su u suštini iste kao Srđ. Ni priča sa Srđem nije gotova!
Kako će se ona završiti? Hoće li se gore uopće graditi?
– Vrlo je indikativno da je od usvajanja UPU-a prošlo 14 mjeseci, a gore se još ništa nije dogodilo. Prostor za izgradnju na Srđu je nažalost otvoren. Tko će i hoće li početi raditi ne znam. Da investitor ima novca i nekakav plan gradnje, već bi započeo s realizacijom projekta. UPU je za investitora vrlo značajan jer podiže vrijednost zemljišta pa je Frenkel u trenutku kad je UPU izglasan postao čovjek koji se višestruko obogatio samo na zemljištu i projekt može prodati kome hoće. UPU-om su postavljeni gabariti gradnje iznad kojih se ne može ići. Sada se tamo može graditi onoliko koliko je UPU-om predviđeno, a što točno i koliko će se graditi, više nije u rukama Grada Dubrovnika. U svakom slučaju, priča da će gore biti nekakav zeleni golf i da će se građani tamo rekreirati, neće se nikad realizirati
OVLASTI GRADONAČELNIKA SUŠTINSKI SU NEDEMOKRATSKE
Razmišljate li u Listi o prerastanju u političku stranku?
– Ne! Političke stranke su ustrojene kao hijerarhijski sustavi s vođama na čelu i ulizicama na niže i to ne dolazi u obzir.
Hoće li se u slučaju prijevremenih izbora Lista Srđ je Grad natjecati samo za Gradsko vijeće ili ćete imati i svog kandidata za gradonačelnika? Zanima li Vas ta funkcija?
– Kad smo formirali listu od 25 mjesta najpopularnije je bilo 22. mjesto. Jako je puno ljudi bilo spremno stati na listu, ali otprilike negdje oko 22. mjesta. Bilo bi besmisleno reći da mi je pokora biti gradskim vijećnikom, ali to nije nešto čime se u životu želim baviti. Volio bih kad bi se lista profilirala tako da se ljudi u sljedećem mandatu malo zarotiraju. Gradonačelnička kandidatura za mene je potpuno neprihvatljiva iz osobnih, ali i načelnih razloga jer su ovlasti koje gradonačelnici imaju suštinski nedemokratske. Besmisleno je da gradonačelnik čini skupštinu društva u vlasništvu Grada, a da istovremeno ima ovlast imenovati direktora društva.
Kad bi se zakon mijenjao, kad bi postojao modus prema kojemu bi sastanak na koji gradonačelnik sazove pročelnike bio takav da se oni zajedno dogovaraju što će se napraviti, bila bi to druga priča. Ne znam koji trebaš biti profil osobe da nikoga ne slušaš i ne uvažavaš ili da bez pogovora prihvaćaš što ti netko direktno naređuje. Ne radi se o tome da nisam spreman prihvatiti odgovornost gradonačelničke pozicije već takva pozicija odudara od moje prirode.
VLAHUŠIĆ IMA POTPORU ONIH KOJI DIJELE NJEGOVU FILOZOFIJU DA JE ZARADA JEDINO MJERILO
Kako ocjenjujete rad gradonačelnika Andra Vlahušića? Radi li išta dobro? Gradi ceste, subvencionira zračne mostove.
– To su dobre stvari. Ne mogu reći da je promet preko Ilijine glavice gori nego što je bio, ali mogu postaviti pitanje na koje nikad nećemo dobiti odgovor, odnosno je li za novac koji je tamo utrošen to raskršće moglo biti bolje. To se pitanje može postaviti za svaki njegov projekt. Šetnica u Solitudu je OK. Ne može se reći da je lošija nego što je bila. Pitanje je zašto je tako dugo bila zapuštena, zašto je toliko koštala, ali od aktualne gradske vlasti nećemo dobiti odgovore. Ne postoje transparenti načini dodjeljivanja poslova i to je problem s gradonačelnikom, a ne to što on nije učinio promet protočnijim.
Mislite li da bi se na prijevremenim izborima mogao pojaviti kandidat koji može pobijediti Andra Vlahušića?
– To je dosta teško pitanje. Andro Vlahušić je sam sebi najveći protukandidat. Kao što je uostalom 2009. godine to sama sebi bila i Dubravka Šuica.
Prvostupanjska presuda za Aferu Šipan mu nije štetila jer su oni koji su izašli na izbore mahom za njega glasali.
– To je Hrvatska paradigma. Vlahušić je čak rekao „podignite protiv mene još optužnica, ja ću iz toga izaći snažniji“, ali neki su se, poput Jamba, ipak opekli. Znate kako je s narkomanima, na put prema gore krećeš tek nakon što dotakneš samo dno. Ono što se dogodilo u Metkoviću, koji je dotaknuo dno, u Dubrovniku nije slučaj jer Vlahušić ima potporu velikog broja građana koji na određeni način dijele njegovu filozofiju u kojoj je jedino mjerilo zarada. Naravno da novac donosi i kupuje puno toga, ali razgovarat o kvaliteti života samo kroz prizmu novca i mogućnosti zarade nije pravi put.
Glasači su ti koji moraju reći ovako dalje više ne može ili ovo je super jer su mi svi apartmani puni, imam para i zimi idem dva mjeseca na Sejšele. Broj ljudi koji su nezadovoljni ipak raste pa ova priča ne može trajati beskonačno i uskoro ćemo dotaknut dno u kvaliteti života.
DPDS DOBIVA VIŠE NOVCA NEGO ŠTO MOŽE POTROŠITI
Oformljeno je Povjerenstvo za pregovore između Grada i DPDS-a. Ima li ono smisla nakon što je Ustavni sud odlukom dao za pravo DPDS-u da do 2019. konzumira ugovor potpisan s Gradom?
– Društvo prijatelja dubrovačke starine ima moralnu obavezu stupiti u pregovore s Gradom. Imaju potpuno pravo konzumirati ugovor do 2019., ali razlikujmo moralnu od legalne sfere. DPDS od zidina dobiva više novca nego može potrošiti i imaju društvenu odgovornost te novce vratiti natrag u projekte od općeg dobra. U tom smislu su razgovori s DPDS-om neophodni. Treba uspostaviti odnos u kojem je potpuno jasno da su zidine gradsko vlasništvo, a ne od DPDS-a.
S druge strane, DPDS treba i dalje biti zadužen za upravljanje zidinama jer, i uz greške koje su se pojavile u zadnjim mandatima njihovih rukovodećih ljudi, DPDS ima fantastičan suvremen modus u kojem je u očuvanje baštine uključeno civilno društvo, a ne nužno samo vlast koja uvijek ovisi o politici. S druge strane, ako sve novce prebacite Gradu, bez mehanizma kojima se oni vraćaju u obnovu baštine, dovoljna je jedna oportuna politička odluka da taj novac nikad ne završi u obnovi baštine. Naš je prijedlog bio dobar jer je predvidio mehanizme međusobne kontrole. Uspjeh inicijative ne ovisi međutim isključivo o njihovoj kvaliteti, nego i o dobroj voli da se one provedu. Kao i kod odluke o parkingu.
Jesu li pregovori uopće započeli i ima li dobre volje?
– Nema. Nije samo u pitanju vlast već je u to uključen i dio oporbe. Oni se jednostavno boje da bi se gradonačelnik mogao dokopati svog tog novca i gdje bi mu onda bio kraj. Prema prijedlogu novac od zidina pripada Gradu, ne gradonačelniku. Postoji međutim strah od Andra Vlahušića, a ne od samog modela. Rekao sam HDZ-u, vi biste ovaj model odmah prihvatili da je vaš gradonačelnik. I to je politika. Pokušavamo dati neke impulse za drugačije modele, da se ta priča promjeni.
Vlahušić je iz Povjerenstva isključen na vlastiti zahtjev.
– Mi smo smatrali logičnim da i on sudjeluje u pregovorima, a zamolio je da ga se iz njih isključi. Stoga to tijelo ima ulogu u pregovorima u ime Grada koju je imao gradonačelnik.
Kako gledate na Vlahušićev prijedlog Orliću da se poveća cijena ulaznica za zidine.
– Prvo kaže kako ne želi više sudjelovati u pregovorima pa mimo Povjerenstva DPDS-u predlaže povećanje cijena ulaznica, to je poprilično šizofreno. Povjerenstvo bi trebalo završiti s radom onog trenutka kad Grad i DPDS sklope novi ugovor. DPDS pravno na to ništa ne obvezuje, a gradonačelnikovi potezi samo unose nervozu i nepovjerenje.
DORH POKAZUJE MIŠIĆE NA POLITIČKIM MRTVACIMA
Kako gledate na priču o garaži? Za mogući bankrot i štetni ugovor nitko ne odgovara.
– Na jednoj od sjednica povjerenstva za praćenje pregovora smo dobili izvješće o garaži koje je uglavnom bilo pravne naravi, debelo oko 2,5 centimetra i pretendirati da sam ja ili bilo tko drugi tu išta razumio bilo bi stvarno smiješno. To je sad u rukama pravnih vukova koje su angažirale obje strane. Inače, bilo je potpuno suludo potpisati ugovor prema kojem dijelite prihode s partnerom, a moguće gubitke preuzimate isključivo na sebe. To je kao ugovor iz Alana Forda. Bivša je gradonačelnica bila pod kontrolom DORH-a, ali slučaj je odbačen.
Uvjeren sam da je to politička odluka. Kao što je bila politička odluka odbaciti našu kaznenu prijavu protiv Vlahušića zbog zlouporabe osobnih podataka pacijenata u predizborno kampanji. DORH pokazuje mišiće na političkim mrtvacima. Utoliko, tu još treba vidjeti što će se dogoditi.
Možete li vi s Liste Srđ je Grad zaviriti u onaj plavi registrator koji je do izborne kampanje 2009. bio klasificiran kao tajni ugovor pa naći unutra nešto kako bi se nekoga konačno gonilo?
– Ne, jer kao lista nemamo sredstava za platiti pravne vukove. To može Grad jer raspolaže s novcima. Gradonačelnik ima zalihe od nekih par milijuna kuna i može platiti takvu istragu. I malom djetetu je jasno da je ugovor štetan. Kad bi se utvrdila njegova ništetnost Grad bi se riješio svih dubioza vezanih uz garažu.
GOLF JE DIJETE HDZ-A I DUBRAVKE ŠUICE
Je li Dubravka Šuica bila loša gradonačelnica?
– Jest!
Zašto?
– Osim garaže razloga je više. Naročito su se manifestirali u njezinu drugom mandatu. Sve što je tad u komunalnom smislu napravila su stupići od Minčete do Pila i šetnica u Uvali. Za njezina mandata je krenuo Srđ. On nije gradonačelnikov nego gradonačelničin projekt kojega je on samo preuzeo. Projektu je vrata otvorio Ivo Sanader jer je za vladina povjerenika Bosnića njima obuhvat utrostručen. Bio je to Frenkelov uvjet ulaska u priču. Što je u ono vrijeme odobravao i naređivao Sanader, odobravala je i naređivala Šuica jer je to tako u stranačkom sustavu.
Golf na Srđu je dijete HDZ-a i Dubravke Šuice. Gradonačelnik je, kako nije sklon istini, zavarao javnost koja je tada bila protiv gradonačelnice, između ostalog i obećanjem o referendumu o golfu. Građani su za njega glasali, ne zato što su mislili da je on nešto posebno dobar nego zato što su bili protiv Šuice. On se potom okrenuo, prihvatio golf i postao njegov najveći pobornik.
Zašto je naglo promijenio mišljenje? Zbog ucjene?
– Golf je guran s iznimno visokih političkih razina i on je kao dio vladajuće koalicije dobio takav nalog. Gurali su ga i Mesić i Josipovć. Jose Manuel Barosso je prenio Milanoviću poruku Simona Pereza da se s projektom ne bi trebao zezati. Bivši ministar turizma Ostojić je izjavio kako je na Srđu riječ o nekretninskom biznisu i nakon dva dana su mu izletjeli iz ormara politički kosturi o malverzacijama sa zemljištem pa je smijenjen. Iza njega je na to mjesto imenovan Lorencin, za kojeg se ispostavilo da je svojevremeno imenovan posebnim Čačićevim čovjekom za praćenje projekta na Srđu. Gradonačelnikova uloga nije bila presudna, on je bio samo kotačić, a sam Bog zna je li iz projekta izvukao neke osobne koristi.
DUBROVAČKI DOGOVOR RAZBUCAO SDP – ŠUICA JE UTEG HDZ-U
Dubrovački dogovor?
– Sklopljen je zbog UPU-a. Tko zna što bi se događalo da je išao u ponovljenu javnu raspravu. Trebao bi novo odobrenje Ministarstva za zaštitu okoliša koje je ionako dobiveno uz teške pritiske. Presmiješno je za reći, a kamoli za vjerovati da je Dubrovački dogovor osnovan zbog boljitka građana Dubrovnika.
Jesu li njegove benefite mogli iskoristi na bolji način, umjesto da ga svedu na puko političko kadroviranje?
– Nisu jer nije nastao na postavkama koje bi dovele do benefita za Grad. Dogovor je razbucao gradski SDP. HDZ se još trvi da ga napusti. Oni imaju svoj uteg, a to je Dubravka Šuica. Na posljednjim sjednicama se moglo vidjeti kako je Dubrovački dogovor, što se tiče Dubravke Šuice i gradonačelnika itekako živ i poželjan. Koliko ja znam, članstvo HDZ-a je njime nezadovoljno. Taj se dogovor već svim njegovim akterima obio o glavu. Jedini je problem kratko pamćenje biračkog tijela.
Na posljednjim sjednicama je uočljiva suradnja Liste Srđ je Grad i HDZ-a.
– Jedino smo surađivali na odluci o parkingu.
Dobro, priopćenja koja su išla o Dujmoviću nisu bila slučajnost.
– Ne treba lagati, Dujmović svojim postupcima potpuno jednako omalovažava gradske vijećnike naše liste kao i vijećnike HDZ-a i na to je bilo potrebno odgovoriti. Uostalom, priopćenja su izdali i Laburisti i HSLS. Približavanje u nekom svjetonazorskom smislu i koalicija s HDZ-om se nikada neće dogoditi.
Nikad ne recite nikad.
– Da, ali mi to možemo sebi priuštiti jer nismo dio iste priče.
Dakle, u slučaju nekih prijevremenih izbora Lista Srđ je Grad izlazi samostalno na izbore.
– Da, apsolutno!
